Gruzija je spremna za najveću utakmicu u svojoj povijesti, još jednu u nizu. Nakon što su se prvi put plasirali na neko veliko natjecanje, potom prvi put prošli i skupinu, nadaju se Gruzijci da će u nedjelju, u biti u ponedjeljak, jer po tamošnjem vremenu utakmica sa Španjolskom počinje u 23 sata, proslaviti i prvi plasman u četvrtfinale Europskog prvenstva. Euforija trese državu nešto veću od Hrvatske (69.700 km2) s nešto manje stanovnika od nje (oko 3,7 milijuna). U glavnom gradu Tbilisiju gradonačelnik Kaha Kaladze organizirao je za navijače gledanje utakmice na stadionu Mihaila Meshija, a za one koji bi uživo htjeli pratiti dvoboj u Kölnu omogućeni su posebni čarter letovi čija je ukupna cijena u oba smjera 390 eura.
– U Gruziji sam bio od 2006. kad me za skauta reprezentacije doveo tadašnji gruzijski izbornik A-vrste Klaus Toppmöller. Vodio sam U-21 reprezentaciju, bio tehnički direktor, a kratko sjedio i na klupi najbolje gruzijske nacionalne vrste nakon Toppmöllerova odlaska – priča 58-godišnji hrvatski trener Petar Šegrt, koji još važe prave ponude, koje stižu s nekoliko reprezentativnih adresa, nakon odlaska iz Uzbekistana s kojim je na Azijskom kupu početkom godine napravio povijesni uspjeh.
Bio je Šegrt u Gruziji do 2008., tamo dočekao i početak rata, invaziju Rusije na tu državu.
– Dobio sam dva bodyguarda, predsjednik Saveza mi je rekao da me više ne mogu čuvati, ali ostao sam još neko vrijeme. Nisam želio pobjeći – priča Šegrt.
Gruzijci su na njega ostavili dubok dojam:
– U te tri godine zajedno smo proživjeli mnogo toga, jako sam se dobro osjećao u Gruziji. Njihov je mentalitet sličan balkanskom, u to nema dvojbe. Vole puno jesti, šaliti se, pjevati, zabavljati. Vrlo su talentirani u umjetnosti i sportu, po tome su vrlo slični nama. I jako su emotivni, tu smo također isti. Fanatični su kad je nogomet u pitanju, on je broj jedan, ali vrlo su uspješni i u borilačkim vještinama poput hrvanja i boksa.
Gruzija sada živi posebne trenutke.
– Apsolutno, cijela je država u transu. Ponos im je narastao do neba. Oni nikad nisu bili ni na jednom velikom natjecanju, a sada su među 16 u Europi. Sva djeca gledaju reprezentaciju, koja je izazvala dosad neviđenu reakciju. Bit će u Gruziji to pravi nogometni boom kao i kod nas nakon Mundijala u Francuskoj 1998.
Je li ga iznenadio uspjeh aktualne gruzijske reprezentacije?
– U kvalifikacijskoj skupini za Euro nisu mogli uspjeti, Španjolska je bila prejaka, tu su bili i Škotska i Norveška. No zato im se otvorilo u Ligi nacija i znao sam da kad su se plasirali na Euro da mogu iznenaditi. Sa svojim otvorenim nogometom mogli su naštetiti Turskoj i Češkoj, a onda im je trebalo i malo sreće protiv Portugala, što se, moramo priznati, i dogodilo. Portugal nije zaigrao u najboljem sastavu, shvatili su utakmicu olako i Gruzija je to iskoristila. Odigrali su fenomenalno, zabili u idealno vrijeme i zaslužili pobijediti. Nagradili su sve svoje sunarodnjake koji su proteklih godina proživljavali brojne teške trenutke. Nogomet im je donio puno sreće.
Koja je tajna gruzijskog uspjeha?
– Idealni miks između mladih i starih igrača. Njihov kapetan Guram Kašija, danas 36-godišnjak, igrao je još kod mene u mladoj reprezentaciji, s njim je i dvije godine stariji pričuvni vratar Giorgi Lorija. Oni, između ostalih, nose iskustvo, a onda su ti i mladi majstori, sjajni ofenzivac Hviča Kvarachelija i vratar Giorgi Mamardašvili. I, prije svega, sjajni trener Willy Sagnol, koji iza sebe ima veliku igračku karijeru. Velik je i kao čovjek, vrlo je skroman, baš mu se divim i zaslužio je sve ovo. Upoznao sam ga još kad je bio pomoćnik Carlu Ancelottiju u Bayernu, a ja sam bio tamo u posjetu.
Za suparnika u osmini finala, da su birali, vjerojatno ne bi izabrali Španjolsku. U skupini kvalifikacija za ovaj Euro od nje su kod kuće u rujnu prošle godine izgubili s čak 1:7.
– Slažem se sa Sagnolom koji je sam već rekao “ako ćemo odigrati tako plašljivo, dobit ćemo pet-šest komada, a ako krenemo skroz otvoreno, možda ishod bude isti”. Svjestan je da mora pronaći idealni balans, u nekim trenucima riskirati, ali prije svega gledati kako da prežive prvih 20 minuta. No, realno gledajući, Španjolska je prejaka. Od deset utakmica, Španjolska bi sigurno Gruziju dobila devet puta, ali, tko zna, možda baš u nedjelju bude ta jedna. Ne zaboravite, Gruzija je već jednom svladala Španjolsku, u prijateljskom dvoboju 2016. na španjolskom tlu.
Šegrt je zaključio:
– Gruzijci žive za uspjeh na ovom Euru, pogledajte samo koliko trče, rade. Brzi su, tehnički dobri, mogu, otvori li se tako, napraviti Španjolcima dosta problema. I još jedna stvar. Bude li Mamardašvili opet imao svoj dan, neće mu ni Španjolci baš tako lako zabiti. Igra u Valenciji, sigurno će biti posebno motiviran, a svoje suparnike jako dobro poznaje. Neka Kvarachelija pobjegne jednom, dvaput, i eto Španjolaca u problemu. No, jasno, bude li sve normalno, u četvrtfinalu ćemo gledati Španjolsku. Možda su šanse na nju i 90-10, ali tih deset Gruzijci imaju i zato ih ne treba unaprijed otpisati.
