U europskim klupskim natjecanjima ostalo je još 48 klubova, po 16 u Ligi prvaka, Europskoj ligi i Konferencijskoj ligi. Iz kojih zemalja dolazi najviše klubova, koje lige imaju najviše predstavnika? U toj je priči Hrvatska na začelju sa samo jednim klubom, samo je Rijeka preživjela sve dosadašnje suparnike i dohvatila osminu finala Konferencijske lige.
Najviše predstavnika u sva tri natjecanja ima – Engleska, čak devet! Od tih devet, šest engleskih klubova plasiralo se među 16 najboljih u elitnom natjecanju, u Ligi prvaka. To su Liverpool, Arsenal, Chelsea, Manchester City, Newcastle i Tottenham, dakle više od trećine sudionika osmine finala LP dolazi s Otoka. Što samo potvrđuje tezu kako je Premier League, osim što je najbogatija, uvjerljivo najbolja i najjača europska liga. Preostala tri engleska kluba nastavljaju natjecanje u Europskoj ligi (Aston Villa i Nottingham Forest) i Konferencijskoj ligi (Crystal Palace).
Iza Engleske, slijedi Španjolska sa šest svojih klubova koji su ostali u europskim klupskim natjecanjima. U Ligi prvaka je dobro znani triling najjačih – Barcelona, Real Madrid i Atletico Madrid, dok će Betis i Celta igrati u osmini finala Europske lige. Zanimljivo, oba su ta kluba u skupini ovog natjecanja igrala s našim Dinamom i uvjerljivo su pobijedila u Zagrebu (Celta 3:0, Betis 3:1). Napokon, šesti španjolski predstavnik je Rayo Vallecano i igrat će u Konferencijskoj ligi.
Njemačka još ima pet klubova u sva tri natjecanja. U Ligi prvaka to su minhenski Bayern i Bayer iz Leverkusena, u Europskoj ligi igrat će Freiburg i Stuttgart, dok je u Konferencijskoj ligi ostao još i Mainz.
Po četiri predstavnika u nastavku europskih natjecanja imaju Francuska i Italija. Aktualni europski prvak, francuski PSG, brani naslov u Ligi prvaka, a Lyon i Lille (također Dinamov suparnik u skupini; bilo je u Lilleu laganih 4:0 za Francuze) izborili su nastavak natjecanja u Europskoj ligi, dok će u Konferencijskoj ligi francuski predstavnik biti Strasbourg. Italiju će, pak, u Ligi prvaka i dalje zastupati Atalanta, u Europskoj ligi su Roma i Bologna, a u Konferencijskoj ligi Fiorentina. Nema više, dakle, velikog kvarteta – Milana, Intera, Juventusa, Napolija…
Tri su kluba iz Portugala dočekala europsko proljeće, u Ligi prvaka ostao je lisabonski Sporting, dok će Porto i Braga nastaviti natjecanje u Europskoj ligi. Po dva predstavnika imaju Turska, Poljska, Češka i Grčka; u Ligi prvaka iz te četiri zemlje igrat će samo turski Galatasaray. Drugi turski predstavnik bit će Samsunspor u Konferencijskoj ligi, nema Fenerbahčea…
Poljake će u istom natjecanju zastupati Lech Poznan i Rakow Czestochowa, a Čehe praška Sparta i Sigma Olomouc. Grci također imaju dva kluba, oba iz Atene – Panathinaikos će igrati u Europskoj ligi, a AEK u Konferencijskoj ligi, “izvisili” su PAOK i Olympiakos.
Napokon, devet zemalja, među kojima je i Hrvatska, imat će po jednog predstavnika u sva tri europska natjecanja. U Ligi prvaka „uljez” je norveški Bodo/Glimt, koji je senzacionalno izbacio lanjskog finalista ovog natjecanja, milanski Inter. U Europskoj ligi igrat će Midtjylland (Danska), Ferencváros (Mađarska) i Dinamov „krvnik” iz doigravanja za plasman u osminu finala, belgijski Genk.
A u Konferencijskoj ligi nastavak natjecanja, uz našu Rijeku, izborili su Šahtar (Ukrajina), AEK Larnaca (Cipar), Celje (Slovenija) i AZ Alkmaar kao jedini predstavnik Nizozemske, nekad nogometne velesile, čiji je klupski nogomet definitivno u padu, prolaz nisu izborili Ajax, PSV, Feyenoord….
Baš kao i hrvatski, što govori i o (ne)kvaliteti naše lige. Koja je posljednjih godina postala neizvjesna i uzbudljiva zato što se donedavno suvereni Dinamo „spustio” nekoliko kvalitativnih stepenica niže; to potvrđuju europski nastupi Plavih i uvjerljivi porazi protiv prosječnih klubova iz srednje klase.
A najveći problem SHNL-a svakako je spoznaja da više nije razvojna liga, nije više „inkubator” koji nudi i izbacuje talente kao na tekućoj vrpci. Uostalom, podatak da u našoj ligi ove sezone igraju čak 122 inozemna nogometaša (dakle, u prosjeku po klubu čak 12,2!), dovoljno govori u kojem nam smjeru ide liga, kao i hrvatski nogomet u cjelini. Većina tih stranaca, naime, ispodprosječne su vrijednosti i nisu donijeli nikakav kvalitativni boljitak nogometu u Hrvatskoj, ali istodobno zauzimaju mjesta domaćim, mladim i nadarenim igračima. Klubovi su krenuli u pogrešnom smjeru, nemaju pravu strategiju razvoja (počevši od Dinama) i taj će se negativni trend neminovno uskoro odraziti i na hrvatsku reprezentaciju…
