Remijem bez golova između Slovenije i Engleske, odnosno između Srbije i Danske u skupini C, Hrvatska je i službeno ispala s Europskog prvenstva. Na njemu su je nakon dramatičnog raspleta protiv Italije držali samo teško ostvarivi scenariji, koji su se vrlo brzo izjalovili.
Većina ljudi složna je da ako osvojiš dva boda, da nisi niti zaslužio proći skupinu, što nije daleko od istine. Hrvatska je nakon lošije predstave protiv Španjolske na startu turnira, u dvije utakmice s Albanijom i Italijom imala sve u svojim rukama. No, dva kasno primljena gola označila su kraj puta za Vatrene. Nakon godina ispunjenim silnim uspjesima, red je došao i na jedan lošiji rezultat. I nije to nikakva tragedija, već jednostavno nogomet.
Osim za igrače i stručni stožer, to je označilo kraj boravka u Njemačkoj i za navijače Hrvatske, koji su u ogromnom broju došli pratiti hrvatsku reprezentaciju. Pa tako i za mene. Osjetan dio njih je planirao u Njemačkoj biti “sve do finala”, no na kraju se koferi spremaju već nakon grupne faze.
Unatoč tome, Europsko prvenstvo u Njemačkoj ostat će upamćeno kao turnir na kojem su hrvatski navijači podsjetili na “dobre stare dane”. Izuzev utakmice Hrvatske i Španjolske u Berlinu, gdje je lošoj atmosferi kumovala i loša situacija na semaforu, Hrvati su u potpunosti osvojili Njemačku. U razgovoru s domaćim ljudima u sva tri grada u kojima je Hrvatska igrala, svi su bili složni u jednom – Hrvati su do sada uvjerljivo najbolji gosti. Dok hrvatski nogometaši nisu bili pretjerano uspješni, navijači su na ovom prvenstvu osvojili prvo mjesto. Ili su minimalno bili u samom vrhu.
Sve ulice gradova u kojima je igrala Hrvatska, svi lokali, sve je bilo obojeno u kockice. I što je najvažnije, sve je prošlo bez i jednog jedinog incidenta. Srušilo je to i mit o navijačima koji samo rade probleme i traže sukobe. Posebno je lijepo bilo vidjeti sve hrvatske navijačke skupine zajedno na okupu. Ovakvo zajedništvo inače velikih rivala nije viđeno ni na turnirima gdje je Hrvatska bila puno uspješnija. Gotovo nigdje u Europi se ne mogu vidjeti sve navijačke skupine kako zajedno navijaju, no, Hrvati su još jednom pokazali da im je domovina na prvom mjestu.
Uostalom, to je i jedini ispravni put. Ne sumnjam da će svakim idućim gostovanjem hrvatske reprezentacije, svakim idućim turnirom ta podrška biti još brojnija i glasnija. Jer hrvatski nogometaši su, unatoč ovom lošijem rezultatu, to i zaslužili. Rezultat navijačima ionako nikada nije niti bio najbitniji. Ima nešto više od tog izlizanog trenda, a to je ljubav prema nogometu i ljubav prema Hrvatskoj. Odanost kako prema Domovini i klubu.
Onima koji nogomet prate od velikog natjecanja do velikog natjecanja, njima je kroz nekoliko tjedana gotova sezona. Onim ostalima, sezona tek tada počinje. Brzo će prve utakmice ljetnih priprema, europskih kvalifikacija, pa i HNL sezone. Prije nego što se stignemo okrenuti, Hrvatska će ponovno igrati svoju utakmicu i mi ćemo ponovno biti tamo. Jer to je život jednog navijača.
