Rijeka je u drugom ovosezonskom finalu još jednom nadvisila Slaven Belupo, nakon nedjeljne pobjede u posljednjem kolu prvenstva uslijedio je i trijumf u finalu Kupa. Kompletirali su Riječani dvostruku krunu i tako na veličanstven način zaključili sezonu u kojoj ih nitko nije vidio s dva trofeja.
Dinamo i Hajduk potrošili su znatno više novca, ali su ostali praznih ruku, obje titule otišle su na Rujevicu, a Damir Mišković može zadovoljno trljati ruke. Prodao je puno važnih igrača, napunio blagajnu i ustrajao na svojim postulatima održivog vođenja kluba, a za to je dobio ‘duplu premiju‘. No to je nogomet, igra u kojoj je sve moguće…
S druge strane, koprivnički prvoligaš odigrao je jednu od najboljih sezona u svojoj povijesti. Osvojio je rekordan broj bodova u prvenstvu, plasirao se na peto mjesto što je bio najbolji plasman od 2012. godine, stigao je i do finala Kupa, ali na kraju je ostao bez priznanja, bez europskog plasmana i bez prvog trofeja u klupskoj povijesti.
Riječki defenzivni blok bio je prejak, kako u prvenstvu, tako i u Kupu. Farmaceuti praktički nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti u posljednje dvije utakmice sezone, kao da su ostali bez goriva, iako im se velika želja ne može osporiti.
Riječki junak je ovaj put bio Nais Djouahra, francuski ofenzivac koji se u drugom poluvremenu hrabro odlučio na potez koji je na Kvarner donio Rabuzinovo sunce. Pronašao je malo prostora, opalio iz daljine i osigurao još jednu neprospavanu noć navijačima Rijeke.
Po svim parametrima Rijeka je na višoj razini od Slavena Belupa, kluba čiji je grad najmanji od svih koji imaju prvoligaša. Napravio je Mario Kovačević odličan posao ove sezone, s obzirom na to da je preuzeo momčad koja je bila predodređena za borbu za opstanak, no podigao ju je do neslućenih visina i do kraja bio u borbi za Europu. Kovačević je probudio nogomet u Koprivnici, promijenio je Slavenov DNK, vratio publiku na stadion, doveo njih tisuću na Rujevicu…
Ipak, njegov je doseg zasjenio Radomir Đalović. Ostvario je pravo malo nogometno čudo, od kadra kojeg je imao na raspolaganju posložio je pobjedničku ekipu koja je na kraju izdominirala u oba natjecanja i zasluženo slavi ogroman uspjeh.
Sama utakmica ponudila je žestoku borbu, agresivno se išlo u duele, a sudac Bel bio je malo više naklonjen domaćima prilikom procjene prekršaja. Na Slavenovoj klupi s razlogom su bili nezadovoljni takvim kriterijem, ali nisu si mogli pomoći.
Nakon ‘kamilice‘ u prvom poluvremenu susret se ipak razbuktao u drugom dijelu, pogotovo nakon pogotka Rijeke. Nije Slaven imao ni sreće, Crepuljina lopta odsjela je na vratnici i tu je bio kraj gostujućih nada.
Osim Rijeke, na kraju su su sretni bili i u Maksimiru, odnosno Varaždinu. Nakon ovakvog raspleta Modri idu izravno u skupinu Europske lige, a Varaždin u kvalifikacije Konferencijske lige.
