Za Dejana Ljubičića uvijek se govorilo da je bolji od brata Roberta čija je dionica u Dinamu bila solidna, iako je vrlo malo igrao kao veznjak, što se nadao. Maksimirski dio karijere proveo je pretežno na lijevom braniču da bi potom otišao u AEK za četiri milijuna eura. Dejana Ljubičića vidimo u Dinamu u prvom redu kao zamjenu za Petra Sučića, premda je kroz karijeru djelovao na svim pozicijama u sredini terena, ofenzivnim i defenzivnim i mogao bi biti dobro rješenje.
Znali su i ranije u Dinamo stizati Hrvati iz dijaspore poput Josipa Šimunića i Roberta Kovača, velikih imena, legendi Vatrenih s jakim europskim karijerama, posebice Kovač koji je nosio dres Bayerna i Juventusa. Ljubičića ne treba uspoređivati s njima, ali Dinamo je imao pozitivna iskustva i s mnogima drugima. Dečki poput Ljubičića u pravilu su bili pogodak modre struke. Od njega se s pravom očekuje da u sredinu terena donese i igračku kvalitetu, ali i iskustvo 27-godišnjaka iz Bundeslige. Ove sezone doduše druge, ali ranije prve.
U Dinamu se i prečesto spominje 1982. godina, međutim i tema o Hrvatima iz dijaspore vodi nas u to doba – na Eddiea Krnčevića. Bio je centarfor koji je iz Australije stigao 1981. godine i ostao do 1984. kad je napravio transfer u njemački Duisburg. Kasnije je igrao za brojne klubove, tako i za Anderlecht. Za Modre je dao sedam prvenstvenih golova, pridonio osvajanju naslova prvaka i kupa. U osamdesetima je iz Kanade pristigao i Nick Dasović, no njegov je utjecaj bio minoran.
Gdje god Hrvati odrastaju dres Dinama, kao i Hajduka, mnogi bi voljeli odjenuti. Mark Viduka je 1995. bio talentirana špica, ali ne i afirmiran igrač kad ga je za milijun tadašnjih njemačkih maraka prvenstveno doveo predsjednik RH Franjo Tuđman. Akter je izvrsnih godina, trofeja i Lige prvaka.
Poveznice Modrih i iseljeništva uvijek su bile jake, no u posljednjih tridesetak godina povećao se broj zanimljivih igrača koji su došli na radar Modrih. Osim Krnčevića i Viduke u Dinamo je iz Australije stigao i Eddy Bosnar, stoper iz Sydneya.
U novije doba treba istaknuti Gabriela Vidovića koji je prošle sezone, na posudbi iz Bayerna, zabio sedam golova i dodao tri asistencije na putu do naslova prvaka. Dinamo ga nije otkupio smatrajući da je 3,5 milijuna eura previše. Svježa su sjećanja na Švicarce Marija Gavranovića i Josipa Drmića, pritom oni nisu došli izravno iz inozemstva nego preko Rijeke, a sada je takav primjer aktualni stoper Modrih Niko Galešić, rođen u Berlinu.
Kroz druge hrvatske klubove do Dinama stigli su i Dejan Radonjić, također rođen u Njemačkoj te Deni Jurić (Australija). Mateo Kovačić ugledao je svijet u austrijskom Linzu, a Zdravko Mamić ga je kao 13-godišnjaka kupio iz LASK-a…
No, nisu svi uspjeli. Predsjednik Melbourne Knightsa Matt Tomas je 2008. godine rekao:
– Poslao sam u Dinamo novog Modrića!
Dodajući da je drugi dečko koji je stigao s njim “novi Beckham”. Radilo se o “Modriću” Danielu Viševiću i Mati Dugandžiću. Višević i Dugandžić su se nekoliko mjeseci kasnije vratili u Australiju i tamo igrali do umirovljenja.
Bilo je i drugih koji su prošli sličan put, pokušali, nisu prošli i nastavili negdje drugdje, ali ne tako pompozno najavljenih. No, jedno su afirmirani igrači kao Dejan Ljubičić, drugo juniori poput ove dvojice.
Kad se zagrebe u povijest Građanskog naći će se i ime Rudolfa Rupeca, tadašnjeg halfa, koji je 1920. stigao u Građanski iz Rapida gdje je stekao afirmaciju tek čak bio i austrijski reprezentativac. Odrastao je u Austriji gdje su roditelji radili iako je rođen u Grubišnom Polju. U tri sezone bio je vrlo značajan igrač Purgera. Tada i dugo kasnije takvi su primjeri bili raritetni, ali sada bi mogli postati sve učestaliji. Dinamu su bili ponuđeni i Franjo Ivanović koji je kao klinac bio i na probi, i Marco Pašalić…
