Pobjeda Hajduka na Maksimiru, uspjeh protiv Dinama makar s minimalnim rezultatom od 1-0 i uz dozu sreće u nekim normalnijim okolnostima osokolila bi, homogenizirala ambijent na Poljudu, dok se sada vode rasprave kako i zašto se u taboru Hajduka događa raskol. U svojim reakcijama Vjeko Hrabar, jedan od onih koji su djelovali u rukovodstvu, u delikatno vrijeme prvog mandata Nadzornog odbora iz 2011. poručio je još uoči derbija:
– Morate se brzo konsolidirati, naći dogovor. Za stolom se trebaju sjesti predstavnici grada, udruge Naš Hajduk, Uprava, pa i nadzornici, da bi se usuglasili i našli izlaz kako poboljšati model upravljanja…
A Mišo Krstičević, nekadašnji igrač i trener, u svojem komentaru dvoboja, u kojem nije krio zadovoljstvo na račun igre i tri osvojena boda u izravnom nadmetanju s najvećim rivalom, upozorio je Upravu kluba:
– Hajduk je preveliki klub da bi se nastavilo s iznošenjem prljavog rublja, premda je očigledno da u klubu dosta toga ne štima. Uprava je pozvana da smiri situaciju, vodeći ljudi moraju biti predvodnici mirnog razgovora, što znači nastojati stati na balun, bezuvjetno sanirati štetu.
To je vrlo decidirano zatražio i trener Gennaro Gattuso i to odmah nakon utakmice:
– Ne gubimo energiju na svađe, znam tko je predsjednik i uprava, svatko ima svoju ulogu koja se mora poštovati. Nesporazumi su se dogodili, ali moramo dalje zajedno, to smo dužni našim navijačima.
Trenutno najvažnija vrijednost je stvorena sinergija u odnosima Gattuso – momčad. I ranije se ona mogla osjećati, ali je na Maksimiru, u ovog časa najdelikatnijem trenutku, došla do punog izražaja. Igrači dosljedno i vrlo disciplinirano slijede, predvođeni kapetanom Livajom, po svemu pokazanom, baš na derbiju, a i po nekim iskazima na društvenim mrežama.
Sada je ipak otvoreno pitanje koliko su predsjednik Ivan Bilić zajedno s petoricom iz nadzora sposobni normalizirati odnose, ali je jasno, bez obzira na sva kriva ponašanja i nagle loše odluke, da bi smjene vodećih ljudi produbile krizu.
Najbolja medicina u ovom trenutku je podržati trenera Gattusa, koji je pokazao da je i s ovom, umnogome feleričnim igračkim kadrom, u stanju na bazi strpljivog, poredanog, mukotrpnog rada, barem donekle pratiti Dinamo u borbi za naslov.
O izvanserijskim kvalitetama Marka Livaje i Ivana Rakitića nema dvoumljenja, kao na primjer ni o konzistentnoj vrijednosti vratara Ivana Lučića, pa i talentiranosti Rokasa Pukštasa, odnosno razvojnim mogućnostima kojima raspolaže Nico Sigur i poslije derbija uvjerenja u sposobnost Dominika Prpića, ali i značaja iskusnih igrača Filipa Uremovića, Darije Melnjaka, odnosno nadarenosti Bruna Durdova, tako da bi trener u bliskoj budućnosti mogao standardizirati momčad do razine ozbiljnijeg pretendenta za prvaka.
Mnogi osuđuju smjenu Nikole Kalinića, pa žale što mu predsjednik Bilić nije omogućio djelovanje barem do zimskog transfernog roka, ali se ne treba vraćati na to pitanje s obzirom na to da je uz veliku pompu doveden novi sportski direktor u liku Francuza Francoisa Vidala, pa se u prvom redu treba nadati da taj posao zna bolje od onih iz prošlosti tipa Jensa Anderssona, Marija Branca, pa i Mindugasa Nikioličiusa.
Hajduk sada čeka utakmica šesnaestine finala kupa u Grubišnom Polju, zatim tri susreta za bodove: kod kuće protiv Gorice, zatim mogući dvoboj za vodeće mjesto lige na Rujevici protiv Rijeke, još jedan ispit protiv Šibenika na Poljudu, kada stiže nova stanka zbog obveza reprezentacije i moguće još jedno bolje uštimavanje škvadre pod vodstvom talijanskog trenera.
“Bijeli” bi mogli uz očekivani plasman u osminu finala, na tri predstojeća HNL-susreta inkasirati toliko bodova da ostanu pri vrhu ljestvice i tako iskoristiti pretrpani program glavnog suparnika Dinama.
No, ipak nije realno padanje navijača u euforiju i vjerovanje da bi ovo mogla biti ona toliko željena sezona za definitivni juriš na prvo mjesto i konačno osvajanje naslova prvaka…
