Nakon što se Hajduk prije tjedan dana na Poljudu spasio protiv Lokomotive pogotkom Aleksandra Trajkovskog pisalo se o “velikom” bodu. Hajduk je, naime, zadnjih pola sata igrao s igračem manje, pa je pogodak Trajkovskog opjevan kao psihološki iznimno značajan u utrci za titulom u kojoj svaki bod može biti presudan.
U Varaždinu je Hajduk napravio nešto slično, ali u još težim uvjetima. Igrali su Splićani s igračem manje punih 80 minuta, gubili 1:0 protiv Varaždina koji je u odličnoj formi, a opet su smogli snage iščupati bod. Treneri nakon takvih utakmica često vole s pravom naglašavati sjajan karakter svoje momčadi.
Međutim, Hajduk je u dvije utakmice u kojima je objektivno bio favorit – protiv Lokomotive značajno veći nego u Varaždinu – izgubio četiri velika boda u utrci za titulu. Posebnu težinu izgubljenim bodovima daju dvije uzastopne i uvjerljive pobjede Dinama, te činjenica da je Rijeka i dalje prva. Sve su to čvrste činjenice koje Hajduk udaljavaju od sna o naslovu.
Za pobjede i titule nije dovoljan samo karakter. Nužna je i puna koncentracija i odgovornost svakog igrača, a to Hajduk nije imao ni protiv Lokomotive ni protiv Varaždina, o čemu zorno svjedoče i dva izravna crvena kartona.
Prvi je protiv Lokomotive zaradio Ivan Lučić, koji je nespretnu intervenciju išao spašavati tako da je rukom obranio suparnički udarac, premda svjestan da je debelo izvan kaznenog prostora i da mora biti isključen. Očito nije bio svjestan da mu je iza leđa Filip Uremović, koji je bio u poziciji obraniti loptu upućenu na gol. Veliki je to gaf za golmana koji bi momčad trebao dovesti do naslova, teško prihvatljiv, ali događa se i bitno boljima od Lučića.
Glupost koju je u Varaždinu napravio Ismael Diallo neusporedivo je veća. Neobjašnjivo je udario suparnika bez lopte i zasluženo zaradio isključenje. Na stranu činjenica da nam VAR snimke nisu ponudile jasan dokaz o intenzitetu udarca – Mitrovski je pao kao da je nokautirao Filip Hrgović, što je bilo debelo pretjerano – ali i sam je Diallo nakon utakmice priznao da je “izdao” svoje suigrače.
Može li momčad koja u dva vezana kola, u dvije tako važne utakmice ostaje s igračem zbog tako velikih gafova, uopće pravo pričati o lovu na titulu? Manjak koncentracije ne može biti opravdanje, u nekim manje važnim situacijama takve bi se stvari mogle razumjeti, ali kad si u poziciji osvojiti naslov koji se čeka 20 godina, onda razumijevanja nema. Možda je realnije pričati o pritisku koji je enormno velik, pa ga Lučić i Diallo nisu najbolje podnijeli.
Pogreške koje su napravili Lučić i Diallo snažno ukazuje i na to da ova momčad Hajduka možda ipak nema potrebnu snagu da nakon 20 godina vrati titulu na Poljud. Surovo je donositi takve zaključke, ali profesionalni sport surov je prema mnogima, poglavito onima koji se teško nose s pritiscima koje on donosi.
Gennaro Gattuso ovoga je proljeća u nekoliko navrata pričao o tome da teško razumije strah koji se uvlačio u Hajdukovu momčad u mnogim utakmicama. I da je taj strah najveći razlog loših igara i gubitka velikog broja bodova. Nogometni strah ima puno lica, Lučić i Diallo su ga pokazali na svoj način. I koštali su Hajduk četiri velika boda.
Međutim, Gattuso je neke stvari na terenu ipak uspio promijeniti. Hajduk je već protiv Lokomotive ipak izgledao bolje nego u ranijim utakmicama. Nije izgledao dobro, ali je izgledao bolje. U Varaždinu je momčad napravila još veći igrački iskorak. Varaždin je dobra momčad, igra jako dobar nogomet u polju, teško joj se nametnuti.
A Hajduk je i s igračem manje to u mnogim trenucima uspijevao. Pokazali su Gattusovi igrači da mogu trčati, da mogu biti brži i energičniji u reakcijama. Rekli smo već da su pokazali i da imaju karakter, da se mogu izdići iznad pritiska s kojim žive iz kola u kolo.
Gledajući samo nogometno, Hajduk je u Varaždinu zaslužio taj bod s načinom na koji je odigrao 80 minuta s igračem manje. S takvom igrom, s takvom energijom i odlučnošću, Hajduk se ipak ima čemu nadati u zadnjih šest kola. Naravno, netko će se morati pridružiti Marku Livaji i zabiti pokoji pogodak, već smo previše puta matematički objašnjavali da nitko ne može sam osvojiti naslov, pa ni Livaja.
Gattuso je očito neke stvari na terenu uspio popraviti. “Oživio” je momčad, ubrizgao je nešto svoga u nju. Sad još mora pronaći način da spriječi individualna propadanja poput Lučićevog ili Diallovog. Uspije li, probuđeni Hajduk imat će šansu uzeti titulu…
