Tužni i razočarani bili su igrači Slavena Belupa nakon poraza u finalu Kupa na Rujevici. Puno su nade polagali u tu utakmicu, vjerovali su da mogu osvojiti trofej i tako ispisati klupsku povijest, no ostat će zapisano tek da su sudjelovali u trećem finalu Kupa od hrvatske samostalnosti i po treći put uspjeli su uzeti tek srebrne medalje.
– Iskreno, još se po glavi vrti sve što se događalo zadnjih tjedana. Što više pokušavam zaboraviti finalnu utakmicu Kupa, ona mi se sve više vraća. On vratnica koji je pogodio Crepulja ostat će urezana dosta duboko u sjećanje, tko zna što bi bilo da je to ušlo – kaže Tomislav Božić, prekaljeni kapetan koprivničkog prvoligaša.
Nije osvojen Kup, niti se momčad uspjela plasirati u Europu pa je ostao dojam da je izostala glavna nagrada za jako dobru sezonu?
– Sezona je općenito bila odlična, i šteta je što nije okrunjena trofejem ili europskim plasmanom, čemu smo se jako nadali. Imali smo fenomenalnu seriju u prvenstvu, jedno vrijeme igrali smo i najljepši nogomet u Hrvatskoj, u serijama smo uzimali nevjerojatnu količinu bodova što nas je podiglo visoko na ljestvici.
Ipak, nešto drugo je u netom završenoj sezoni najviše razveselilo Božića.
– Najsretniji sam zbog publike koja je prepoznala naš način i stil igre, što su vidjeli našu borbenost i želju da ostvarimo što bolji rezultat, da probamo nešto napraviti. Puno utakmica smo gubili i okretali u drugom poluvremenu, pokazali smo karakter ekipe, davali sve od sebe i publika je to prepoznala. Počeli su dolaziti u velikom broju, odjednom se pojavilo i to navijanje, kao da smo imali pravu navijačku skupinu koja nas je dizala i podržavala. Koprivnička publika imala je status mirne, ali sad je počela raditi i pritisak na suparnika, a nas su dizali. Neizmjerno sam svima zahvalan, nadam se da neće ostati na tome nego da ćemo se i dalje zajedno veseliti.
Posebno upečatljivo bilo je vidjeti blizu tisuću Podravaca na uzvratu finala Kupa na Rujevici.
– I navijači i mi imali smo veliku želju da donesemo trofej u Koprivnicu. Veliko hvala svima koji su došli u Rijeku, definitivno su bili al pari s domaćom publikom. Meni ostaje velika žal što nismo uspjeli. Htjeli smo, ostavili smo sve na terenu, ginuli i borili se, ali nažalost nije išlo…
Bila je ovo sezona u kojoj ste dobili trenera, ali ga nažalost i izgubili na kraju sezone jer odlazi u Dinamo?
– Prije svega, Mario Kovačević je fantastičan čovjek. Osim toga, fantastičan je trener, sjajna osoba za suradnju. Točno zna kako u kojem trenutku treba reagirati, kada treba povisiti ton, kada razgovarati, a kada pustiti stvari… Stručni stožer mu je u svemu pomagao i napravio je krasnu priču, zaludio nogometnu Koprivnicu svojim stilom i načinom igre, a mi smo na teren prenosili što je on zamislio. Sve što mogu reći su samo riječi hvale, zahvaljujem mu na ovih godinu dana, bilo mi je prekrasno. A njemu želim puno sreće, da zaludi zagrebačku publiku kao i našu, i da uživa – naglasio je Božić.
Kovačevićev nasljednik trebao bi postati Mario Gregurina, dugogodišnji prvotimac i dosadašnji pomoćni trener.
– Volio bih da Gregurina preuzme, on je čovjek koji uči, nadograđuje se, cijelo vrijeme traži nova rješenja, ideje, i definitivno zaslužuje priliku. Ako postane trener, želim mu puno sreće, i ima podršku cijele svlačionice.
Većina ekipe ostaje na okupu, što možete napraviti u novoj sezoni?
– Igrači će dolaziti i odlaziti kao i uvijek, a na klubu je da pronađe prava rješenja za odgovarajuće zamjene. Vjerujem da će se to odraditi pametno i dobro. U prošloj sezoni dosta klubova u HNL-u je podbacilo, poput Osijeka, Lokomotive, Gorice, vjerujem da će se oni podići. Naravno, tu su i Hajduk i Dinamo koji su ionako bili ispred nas. Varaždin zbog Europe može dovesti kvalitetne igrače, i zbog svega toga mislim da će liga biti jača, kvalitetnija i bolja, i mi se moramo kvalitetno pojačati da budemo još bolji. Nadam se da ćemo igrati kao dosad, još nadograditi ovo što smo stvorili pa da budemo još bolji jači, da zadržimo publiku, pa i da počne dolaziti u još većem broju. Imamo mali stadion, ali naši gledatelji znaju napraviti dobru atmosferu.
Božić igra kao mladić, iako mu je već 37 godina. Veliki je profesionalac i pravi vođa momčadi, a još ranije je produljio ugovor do sljedećeg ljeta.
– Naravno da godine čine svoje. Tijelo osjeti svaku utakmicu, ne možeš prevariti biologiju. S druge strane, ja sam svjestan da se bliži moj kraj, a dok se to ne dogodi ponašam se kao da mi je svaka utakmica finale Kupa, odnosim se prema svakom treningu i svakoj utakmici kao da su mi posljednji. Koliko god da dolaze mlađi, brži i bolji, nikome ne priznajem da je bolji. Trudit ću se dok budem mogao, a dok osjetim da više ne ide, okačit ću kopačke o klin. Gledat ćete i dalje Božića koji daje sve od sebe i koji želi pomoći svojoj ekipi – zaključio je Slavenov kapetan.
Tri tjedna odmora u većem dijelu posvetit će sinu Janu koji trenira u Slavenovoj školi te ga u lipnju čekaju nastupi na turnirima…
