Nije ni krenulo, a već se zakuhala prva kaša mulja(nja) sezone 2025./26. Za početak, kao i za završetak evergreen priče o nedosljednosti, HNS je 22. srpnja prihvatio prijedlog Komisije za suce i odlukom Izvršnog odbora definirao sve liste. Pet dana kasnije, nakon što se Dinamo priopćenjem negativno osvrnuo na vraćanje na listu sudaca Tonija Dadića, Komisija za suce je na inicijativu HNS-a povukla taj prijedlog.
Po odjecima u medijima ispada da je Bertrand Layec podmetnuo “kukavičje jaje” Izvršnom odboru i predsjedniku Marijanu Kustiću jer je stavio na listu suca koji je lani bio brisan sa svih lista zbog teže povrede Kodeksa ponašanja i notorne priče o tome da je Torcidi slao poruke gdje se kreću BBB-ovci i čuvaju transparente. Je li doista IO HNS-a s Kustićem prihvatio liste bez da ih pogleda, a kamoli analizira? Ako je tako, onda je to jedan snažan pokazatelj trivijalnosti kako (i) važne stvari u Kući nogometa funkcioniraju. No, takvo tumačenje nam se ne čini uvjerljivim i to iz vrlo jasnog razloga.
HNS odavno, pa i u Kustićevoj eri, djeluje na matrici nedosljednosti. Ne treba ići daleko u prošlost pa podsjetiti kako su (i) neki članovi današnje Komisije za suce bili bliski i javno se fotografirali s nekadašnjim šefom Dinama i tada najutjecajnijim čovjekom HR nogometa. Još je svjež (2021.) primjer “neprimjerenih ponašanja i kršenja Kodeksa” kad je Ivan Bebek, zbog neprimjerenih komentara (nisu bili javni, ali su dospjeli u javnost) o nekim situacijama s utakmica Hajduka i uvredljivih rečenica na račun splitskog novinara, kažnjen s četiri mjeseca. Potom se vratio suđenju.
Lani je HNS kaznio i bivšeg predsjednika Sudačke komisije Brunu Marića s 5 mjeseci suspenzije i 2 tisuće eura zbog “neprimjerene objave o Udruzi Naš Hajduk”. U ovim odlukama od 22. srpnja HNS je Brunu Marića opet uvrstio u Elitnu skupinu kontrolora sudaca. Može se, naravno, ići detaljnije u pitanje različitosti “neprimjerenosti”, ali zapravo svaki kriterij (i) Kodeksa postaje nebitan ako se isti koristi selektivno. Ili pravila vrijede za sve isto, ili u suprotnom pravilo nema snagu osim da generira ono što je najgore po pitanju našeg nogometa – sumnju u neravnopravnost aktera. Već je sama sumnja dovoljna da proizvodi negativne posljedice (pojačava tenzije) i bitno otežava međusobno povjerenje u natjecanju.
Bertrand Layec, koji je u nedjelju iz Zagreba letio za Pariz nakon sudačkog seminara, bio je uvjeren da je lanjsko brisanje Tonija Dadića i šest mjeseci suspenzije dovoljna kazna za njegov krimen. Francuz je, kažu nam, uvjeren da je Dadić najveći talent od svih naših mladih sudaca i teško se miri s hipotekom (u kontekstu rivaliteta dva najveća kluba i najvećih navijačkih skupina) koja bi mu realno bitno otežala logičan razvoj od talenta do vrhunskog suca. Kao što smo prije naveli, sumnja da je subjektivan bila bi stalni teret. Prigodan paradoks jest da je u odličnom suđenju Hajduku i Istri, par tjedana prije suspenzije, bilo puno ljutnje domaćih zbog mogućeg kaznenog udarca nakon potezanja za dres Melnjaka od strane Lisice.
Ako je Dadić zbilja tako talentiran (a dao je naslutiti), onda je velika šteta što je bio nepromišljen i što će ga to koštati posljedica, uz snagu nedosljednosti u ponašanju HNS-a i sudačke organizacije. Da su oni dosljedni u provođenju Kodeksa, i time jasno daju do znanja svim akterima što ih slijedi ako ga prekrše, onda bi se vjerojatno i on i svi drugi dobro zamislili prije nego učine nešto što se može tretirati neprimjerenim.
Ovako će Dadić jedini biti drakonski sankcioniran, a drugi nastavljaju valjda po nekom drugom Kodeksu, a po kojem se i dalje hrani teorija o povlaštenima. Ona prečesto u djelovanju HNS-a odaje praktičnu primjenu.
