U onoj “famoznoj” 2017./18. sezoni kada se Istra 1961 istodobno borila za ostanak, ali i goli opstanak kluba, jedan od igrača zeleno-žute svlačionice bio je David Puclin. Danas 32-godišnji Čakovčanin član je mađarskog drugoligaša Kisvarda. U Puli ga se pamti po vrlo dobrom učinku, ali i odlasku u siječnju 2018. u Slaven Belupo kada se činilo da Istra neće opstati…
Bila je subota, 14. listopada 2017., kada je na Drosini odigrana utakmica Istre i Kekove Rijeke, pred nešto više od 2 tisuće gledatelja. U 17. minuti brzonogi Reagy Ofusu poslao je loptu prema Puclinu, čiji je udarac završio u mreži Rijeke. Do kraja utakmice rezultat se nije mijenjao, Istra je pobijedila 1:0. Na klupi Zeleno-žutih tada je sjedio Darko Raić-Sudar. Tada je malo tko mogao pomisliti da će u idućih osam godina to biti posljednja prvenstvena pobjeda Istre na Drosini protiv susjeda iz Rijeke.
Naime, u 14 idućih dvoboja Rijeka je upisala čak 12 pobjeda, a Istra samo dva remija! Istini za volju treba reći da su Zeleno-žuti ostvarili još jednu pobjedu na Drosini, bilo je to u travnju 2021., ali u okviru polufinala Kupa. Ironijom sudbine navijači Istre nisu u tome (3:2) mogli uživati, pogotovo u furioznom prvom poluvremenu kada su domaćini golovima Josipa Šutala, Hare i Guzine vodili s 3:0. Tog dana, naime, zbog COVID mjera nije se moglo na tribine! Iz onog Puclinovog doba u Istri više nije niti jedan igrač, a niti među Riječanima, gdje je sada sportski direktor Raić-Sudar. Iz kup-utakmice, u kojoj je Istru vodio Danijel Jumić, ostao je samo Mateo Lisica, koji je pobjedu promatrao s klupe. Zanimljivo je da je u dresu Rijeke, za koju su golove dali Drmić i Murić, tada igrao Luka Menalo, aktualno heroj dana Rujevice. Bio je akter tog polufinala i Stjepan Lončar, koji je ovaj put u dresu Istre 1961…
Natjecateljska neuspješnost Istre 1961 bila je, kao i u eri nekadašnje Istre, izrazita na gostovanjima u Rijeci. U vrijeme o kojem govorimo, dakle od posljednje prvenstvene pobjede 2017., dogodila se prva pobjeda pulskog prvoligaša u Rijeci. Bilo je to u prvom mandatu Gonzala Garcije prije dvije godine kada se golom Ante Ercega na pas Hujbera Istra 1961 napokon mogla radovati gostujućoj pobjedi protiv Rijeke. Ono što je nastavak tih susreta (jer to nisu derbiji, ističu u Rijeci) donio je također paradoks. Istra je, naime, u spomenutom razdoblju ostvarila 9 bodova kao gost Rijeke, a samo 2 boda kao domaćin na Drosini!
Pobjeda iz veljače bila je druga u povijesni međusobnih susreta, a uz to je ostvareno još tri remija…
Dakle, izrazita natjecateljska dominacija Riječana na Drosini je dobar pokazatelj koliko će biti izazovno Zeleno-žutima ostvariti željenu pobjedu u subotu. Uzmemo li u obzir i sljedeće podatke odnosa s tzv. velikom četvorkom: s Dinamom je u istom razdoblju Istra u Puli osvojila 9, s Hajdukom 11, a s Osijekom čak 27 bodova! Postoji li onda neki poseban razlog takve velike razlike u učinku (samo 2 boda) s Riječanima u Puli?
U mnogim utakmicama zbivanja na terenu nisu odavala veliku razliku igre, ali su Riječani znali i poniziti Zeleno-žute, kao kada su u svibnju 2019. slavili (Bišćan trener) s rekordnih 7:0, ili dvije i pol godine kasnije sa 6:3.
Uvjerljiv je dojam da to što Zeleno-žuti u dvoboje s Riječanima ulaze s naglašenom motivacijom da ispune očekivanja navijača, kojima je rivalitet sa susjedima izrazit, jedan od ključnih uzroka njihovih posrtanja. U jednom dijelu je svakako najvažnija razlika u kvaliteti kadra, s obzirom da se Rijeka sve te godine borila za vrh, a Zeleno-žuti za ostanak u ligi, izuzmemo li 2023., kada je Istra s Rijekom bila u direktnoj konkurenciji za četvrtu, europsku poziciju. Tada je Garcia znao naći protumjere Jakirovićevoj Rijeci na Rujevici (pobjeda 1:0, remi 2:2), ali je na Drosini bio remi i pobjeda gostiju od 2:0. To su famozni “susreti” kada je Istra rigala vatru na suca Titlića (Ercegovi “papirići‘ za isključenje) i potom Pajača u Rijeci (isključenja, neravnopravni kriteriji, osam minuta produžetka i drugi gol Rijeke). Dakle, ni u eri Garcia, koja se smatra najuspješnijom, Istra nije uspjela slaviti tri boda na Drosini…
Upućuje nas to na zaključak da Zeleno Žuti često iz psiholoških razloga i prevelike želje “izgore” u ambiciji da svladaju Riječane. Može li se nešto promijeniti ovaj put? Istra u utakmicu ulazi u neraspoloženju neočekivanog poraza u Gorici, dok Riječani stižu na valu euforije teškom pobjedom u nadoknadi, s igračem manje, protiv Varaždina. Takve pobjede znaju biti snažan impuls momčadima da se bitno podignu u samopouzdanju i kvaliteti igre. Kako se Riječani bore za naslov, a dojam je da Pulu smatraju ključnom utakmicom završnice u kontekstu zauzimanja “startnih pozicija” za finalni sprint, jasno naznačuje da će biti silno motivirani. Istra treba zaboraviti dominaciju iz kup-susreta, koja je bila izrazita u svim segmentima igre osim u rezultatu.
Ovo će biti sasvim drugačija vrsta “susreta”, gdje suparnici nemaju imperativ “prolaska”.
