Ljepota nogometa, strast prema igri i neizvjesnost koju donosi. U srijedu je druga postava Istre 1961 osramotila sebe i klub više pristupom i jalovošću nego uvijek mogućim negativnim rezultatom u kupu. U nedjelju je Istra 1961 pobijedila Dinamo i priuštila iznimno sretan završetak “sramotnog” tjedna.
Nije to čudno, jer Zeleno-žuti su u 72 utakmice tijekom 19 godina uspjeli tek šest puta upisati trobod, i to sve na svom stadionu. Prva je bila 2006., u proljeće, kada su Modri predvođeni Modrićem, Ćorlukom, Eduardom (trener Kuže) izgubili 1:2, a koji su tri mjeseca kasnije osvojili naslov prvaka. Vedran Ćorluka je u nedjelju bio u VIP loži kao promatrač reprezentativnog stožera. Što je i koga vidio? Tko zna, Dalić ionako mijenja stavove oko kriterija poziva, da-ne-da za igrače iz HNL-a, pa je suvišno nagađati…
Utakmica je na terenu bila sadržajna, višeg intenziteta i očekivane dinamike. Kudikamo kvalitetniji kadar Dinama imao je više od igre, stalno inicijativu i pritisak, ali su im ofenzivni igrači iskazali zavidnu nepreciznost. Kad su pak u šest navrata pogodili unutar okvira, onda se bravuroznim obranama istaknuo Franko Kolić.
Simbolika svih promjena mišljenja, stavova, površnih prozivki ili kritiziranja koje su svrha same sebi. U siječnju je Saša Bjelanović, logički predviđajući da će Lovro Majkić željeti u inozemstvo u lipnju, doveo Kolića iz Slovenije. Tamo nije branio, osim jedne utakmice, cijelu sezonu. Proljetos nije uopće branio jer je Majkić bio nedodirljiv. Klub je odlučio pružiti mu puno povjerenje u ovoj sezoni, i kako to obično biva, mladi 22-godišnji golman (bio dio omladinske škole) trebao je vremena da uhvati natjecateljski ritam.
Posebno kod vratara nužno je da kroz utakmice steknu sigurnost, samopouzdanje, rutinu, a Kolić je imao dvije zbilje. Na liniji je odmah bio dobar, ali je izlascima iskazao nesigurnost. Već par kola dalo se primijetiti da Kolić raste u formi, a protiv Dinama je to na najbolji način potvrdio. Imao je senzacionalnu obranu (kod 0:0) na bombu Stojkovića pod prečku, ali iznad svega, imao je nekoliko pravovremenih izlazaka s linije, kojima je otklanjao opasnosti. Takav vratar ulijeva više sigurnosti cijeloj obrani, i ona se pokazala na visini zadatka upravo protiv Modrih.
Gosti su imali više loptu (65-35%), udaraca (31-6), kornera (21-2), ali je Istra imala više oduzetih lopti (26-11), velikih prilika (3-1), a u udarcima u okvir (4-6) bila je preciznija (2:1 golovi). Statistika je varljiva kategorija, i to što je Dinamo imao 25 nepreciznih ili blokiranih udaraca ne znači puno. Čisto radi razumijevanja, Istra je protiv Hajduka nedavno u Puli imala veći posjed 51-49%, više udaraca (16-14), kornera (6-1), ali uvjerljivo izgubila 0:3 i niti u jednom trenutku nije djelovala ni blizu mogućnosti da ugrozi goste…
Oriol Riera, dočekan kao slučajni prolaznik u nogometu jer je došao kao mladi trener iz treće lige, a koji je igrao nogomet na visokim razinama prve španjolske i druge engleske lige, izbor je “vlasti” iz Vitorije. Koja je nakon neuspjeha sa Tomićem, odlučila da povjerenje i podršku pokaže onom stručnjaku koji je bliže njihovim (španjolskim) idejama nogometa. Pri tom, kako nam kažu izvori bliski klubu, nije da su mu ni nakon pobjede kod Lokomotive glorificirali igru. Nisu ga ni “napali” nakon debakla u kupu.
Ono što su mu rekli, kroz riječi i gard Sergija Fernandeza, sportskog direktora Deportivo Alavesa, to je da prije svega mora stvoriti prepoznatljiv identitet igre, raditi na njemu, a onda uz napredovanje momčadi snažiti i kvalitetu igrača. Pozvali su ga da bude čvršći i odlučniji u upravljanju momčadi, hrabriji u postavci igre i da u tom procesu ima punu podršku vlasnika. Dakako, ako se budu primjećivali napretci…
I prije ovotjednog debakla u kupu, i dolaska čelnika iz Vitorije, Riera je imao zanimljiv skor, odnosno bio u vrhu po broju bodova. Zato je možda mogao teže prihvatiti “čvrste preporuke” Baska, ali je reagirao točno onako kako se očekivalo. Pokazao je gard i nagradilo ga je.
Naglaske da je do sada imao veliku dozu sreće prilično je lako svrstati u kategoriju neuvjerljivih dojmova. Jer otkako je preuzeo Istru, od 7. kola, Riera i Istra su drugi po učinku u ligi. Osvojili su 14 od 21 boda (67%), a bolji je samo Hajduk s dva boda više, zahvaljujući pobjedi na Drosini. Bez ta tri boda Riera bi bio na bod uspješniji. Bez doze sreće, naravno, ne može se natjecati, ali vjerojatno ima nešto u njegovom radu ako je dobio Osijek, Varaždin, Lokomotivu, Dinamo, remizirao u Rijeci. I to sa stalnim problemima odsutnosti ozlijeđenih ili nespremnošću igrača nakon pauze.
Protiv Modrih je Riera, vidi se, dobro analizirao suparnika i bez obzira na to što je ostao bez Rozića, namijenio je suparniku ofenzivno opasnu momčad. Otvoreno se nadigravati s kudikamo jačim rosterom Dinama nema logike. Igrati u srednjem bloku, kompaktno braniti svoj prostor, a onda ići u brzu tranziciju je osnovni okvir Istre za jače suparnike. Izostanak brzine, osim Lawala, nadomjestio je izborom Jaya, koji je odlično odradio rolu po desnom boku. I to uz Nasraouija, koji je defenzivno bio treći stoper, a u otvaranju četvrti desni u posljednjoj liniji.
Nasraoui je isto paušalno, kao i Jay, Frederiksen, Taraba i ini novaci, vrlo brzo proglašen promašajem. Nakon što hvataju ritam SHNL-a, igre novog trenera, rastu u učinku, što je i logika za proces prilagodbe novoj stvarnosti. Vidi se, primjerice, koliko Fago Lawal napreduje nakon dvije sezone, ili mladi Ayuma (20), “gura” se i snažni Agada (19). Neki su naravno podbacili (Prevljak, Bangura), neki još ne uspijevaju iskoračiti (Robertsson, Djuric). Tko hoće ili neće moći će se više procijeniti za 4-5 mjeseci. U nogometu nema 100% sigurnosti…Isto vrijedi i za Rieru kao i za glavne igrače. Vrlo dojmljivi pristup Marešića, Kadušića, Koskija, Radoševića, Maurića, uz solidnost Lončara, pokazuje da ovaj kadar može igrati bitno bolje nego u nekim prijašnjim “kilavim” utakmicama. Uvijek je ključno da pristup bude 100%, a ne samo protiv Dinama, Hajduka ili Rijeke. Kao što je izvjesno da s drugim suparnicima neće biti ovakvih prostora za kontre i trebat će drugačija postavka. Sve je to dio nogometa, uz shvaćanje da jedna utakmica ne znači propast, a ni Europu. Ona je samo dio nekog procesa sa ciljem da se natjecateljski iskoračuje…
