Nakon što su pobijedili u super važnoj utakmici s Goricom, nogometaši Istre 1961 dobili su par dana odmora. Reprezentativna je pauza i Goran Tomić je dao priliku igračima da se osvježe, s obitelji i bez obveza, pa će se kompletna momčad okupiti u Balama u utorak. Doduše, jedan dio igrača koji manje igra okupit će se u ponedjeljak i radit će individualni trening za “poboljšanje performansi”.
Za tu priliku Baski su stručnom sektoru kluba pridružili jednog novog, mladog stručnjaka iz Češke. Uz njega već neko vrijeme u rad se uključio i jedan iskusniji stručni kadar iz Vitorije, koji je dobio jednu od mnogih titula, koordinatora…
Naravno da je najvažniji dio prošlog tjedna bilo osvajanje tri boda, golom Stjepana Lončara. Taj je nogometaš definitivno prva violina Zeleno-Žutih, iako treba kazati da protiv Gorice nije igrao na svojim standardnim razinama. Lončar je pogotovo u prvom dijelu imao niz izgubljenih ili presječenih lopti, a dojam je da ga je takav učinak učinio prilično nervoznim. Već u drugom dijelu izašao je bitno motiviraniji da popravi dojmove, a u tom kontekstu rani pogodak je samo kruna.
Sve dobro proljetos je postalo za Istru 1961 vrlo dobro, na trenutke i odlično, upravo dolaskom Lončara i još jednog iskusnog veznjaka, Josipa Radoševića, te napadača Rozića. To su tri kapitalca za Istru i igra joj uvelike ovisi upravo o njihovim učincima. Josip Radošević je imao peh u pripremnom razdoblju, jer se odmah u prvoj utakmici s Primorjem iz Ajdovščine ozlijedio.
Dobio je udarac u koljeno, i činilo se da će morati na artroskopski zahvat radi saniranja meniskusa. No, Radošević nije želio na operaciju, nego je sve učinio što je bilo u njegovoj moći, uz fizioterapeute i liječnike kluba, da problem s koljenom sanira konzervativnim putem. Jedan od razloga takvom pristupu je što je Radošević sličnih problema već imao u Danskoj i riješio ih je.
Pokazalo se da je Splićaninu iskustvo dalo za pravo. Igra od početka sezone i dojam je uvjerljiv kako postupno diže razinu forme. Bitno je naglasiti da Radošević nije prošao pripreme kao drugi, nego se liječio, i preskočio je pripremne utakmice. To bitno komplicira dohvat forme, ali za očekivati je da će nakon pet kola, sada u reprezentativnoj bazi Radošević potpuno uhvatiti sve ritmove koji su nužni da u nastavku sezone bude jedan od lidera momčadi…
Stjepan Lončar, kao što smo rekli, je igrač prevage u napadu. Golovima, igrom, pristupom, u proljetnom je dijelu stekao veliki respekt pulske publike. U ovom startu sezone nije u istoj formi, ali dijelom se to može pripisati i svim promjenama (stručnim i igračkim) koje su se dogodile u Istri, a zbog čega je potrebno određeno vrijeme da se aktualni kadar homogenizira.
Lončar je u tom smislu jedan od najvažnijih igrača, i vrlo je pozitivno što je u ovoj utakmici s Goricom, u više navrata podržavao suigrače i u grešci ili neuspjelom pasu. Početnu nervozu sezone Lončar je pretvorio u novu energiju i jako je važno za momčad da taj glavni igrač, osim učinka u napadu, bude onaj koji će pomoći drugima, mlađima i novima, da uhvate natjecateljske ritmove.
Vinko Rozić je stigao zimus u Pulu sa statusom “nepoznatog” igrača, ali je vrlo brzo pokazao poznate potencijale moćnog napadača. Rozić je brz, prodoran, tehnički solidan, može proći jedan na jedan, a uz to često osjeti trenutak za dolazak u šansu. Proljetos je bio dodana vrijednost napada, postigao je čak 7 pogodaka uz 1 asistenciju, uz naglasak da je poentirao protiv Dinama, Hajduka (2), Rijeke i Osijeka, uz dva pogotka Šibeniku.
Rozić je, kao i Radošević, praktično preskočio pripreme jer je imao velikih problema s leđima. Niti on nije igrao pripremne utakmice, pa se usponi i padovi u njegovoj igri tijekom prvih pet kola mogu i razumjeti. Protiv Gorice je Rozić bio u 3-4 matne pozicije i nije pogodio mrežu dobrog vratara Matijaša. Kao da se faktor fortune, koji je proljetos pomagao da se češće poentira, okrenuo i sada Rozić ne može pogoditi niti iz blizine, sam pred golmanom…
Protiv Gorice je Rozić demonstrirao što znači diskontinuitet u igri. Prvih pola sata kao da ga nije bilo na terenu. Onda ga je uhvatio “trenutak” i s par akcija napravio je dar-mar suparničkoj obrani. U nastavku opet je ušao u tri zicera, ali je imao faza kao da se isključi.
Da bi se napadaču koji stremi golu vratio faktor efikasnosti, ključno je da mu pristup bude na maksimumu. Na treningu i na utakmici. Rozić treba imati u vidu činjenicu da ako na tom planu koncentracija nije kao proljetos, kada se “nametao” HNL-u, onda efekti na utakmici neće biti ni približno slični. Nakon proljetne forme očekivanja su porasla i s pravom trener i navijači očekuju od njega više. U pauzi i on ima priliku da se potpuno fizički pripremi i u nastavak uđe kudikamo uvjerljivije.
