Na tribinama Drosine okupilo se 2.437 gledatelja za dvoboj-imperativ protiv Gorice. Bio je to 15. međusobni ogled dvaju klubova u Puli i spomenuta brojka je uvjerljivo najveći posjet. Ukazuje nam to na ovogodišnji trend porasta gledateljstva i zanimanja za Zeleno-žute. Kao i uvijek, takav trend onda donosi i pojačani pritisak većih očekivanja. Slično je bilo i u jesen 2023. godine kada se Istra 1961. prvi put suočila s posljedicama “zasićenosti” Gonzala Garcije, čiji su nasljednici Karoglan (tri kola) i Catala ušli u centrifugu sindroma.
U prvih 13 kola Istra je imala sedam poraza, neke i katastrofalne (0:6 Rijeka, 0:4 Lokomotiva), uz pet remija i jednu pobjedu (u Splitu). Trebao je doći treći trener, Tramezzani, da se kako-tako stabilizira momčad i dostojno završi prvenstvo na sedmom mjestu…
Nakon sjajnog proljeća bez happy enda (Europe), Garcijin je naprasni (drugi) odlazak izazvao još veći šok. Ono što je (nerealno) ostalo, to je uvjerenje javnosti kako će Istra sa sličnim kadrom (zapravo bitno oslabljenim) nastaviti natjecateljski biti uvjerljiva, rezultatom i igrom. Iako je ovaj put rezultat nakon pet kola bolji (5 u odnosu na 3 boda, uz peh gubitka 3 boda u posljednjim sekundama), sindrom Garcia je još i jači. Ogleda se u činjenici da je nakon detaljno organiziranog (šablonskog) pristupa uslijedio drugačiji, jer Tomić ima drugačiju ideju, a za što se još nisu prilagodili ni igrači, a kamoli gledateljstvo.
Zato Istra, iako ima vrlo solidan kadar (što se zaključuje i po tome da je objektivno trebala imati najmanje 7 bodova), djeluje neuvjerljivo i potpiruje se teza da nešto ne štima.
Garcijina priča je prošlost i Istra ne smije ponoviti grešku iz 2023., nego krenuti dalje uz nove priče. U tom kontekstu i Goran Tomić, koji je i dobar trener i korektan tip, mora prihvatiti navedene zbilje i ozbiljno raditi na promicanju svojeg pristupa, taktičkog i u smislu vođenja ekipe. Možda ne osjeća potpuno povjerenje okruženja, posljedično i u klubu, ali upravo se na tom polju iskazuje iskustvo, samopouzdanje i vjera da će se svojim pristupom ostvariti željeni ciljevi te prevladati te krizne trenutke.
Eto, upravo zato je utakmica s Goricom bila izuzetno bitna. Realno je da bi izostanak pobjede u tom dvoboju potpuno pokvario atmosferu i doveo je do točke “pucanja” statusa trenera kod javnosti. Tada bi bilo pitanje vremena kada bi se poremetili odnosi vodstva i stožera. Tri boda s Goricom donose relativan mir, odnosno priliku da se, uz analizu prva dva mjeseca, cijela priča oko ove sezone resetira, odnosno korigira unutar reprezentativne pauze i krene pojačanim gasom u nastavak.
Istra 1961. je protiv Gorice zasluženo pobijedila i to je ostvarila rezultatom koji je “pretijesan” za viđeno na terenu. Površno gledano, može se reći da je Istra visjela, jer je temeljem iskustava gubitaka u posljednjim minutama (Hajduk, Lokomotiva najsvježije) neki zalutali šut mogao završiti iza leđa, u ovoj utakmici sigurnog Kolića. No, objektivno rečeno, Istra je stvorila mnoštvo šansi, 6-7 zicera, dok se Gorica morala zadovoljiti tek poluprilikama, odnosno šutovima s distance. Carevićeva momčad definitivno ima problem završnice, iako je u polju, na mahove, imala zanimljivu kombinatoriku, dobre akcije, pogotovo između linija. Kad je Tomić u nastavku korigirao blok, ti su prostori između linija zatvoreni i Gorica je imala problem doći u završnicu. Centaršuti i pokušaj individualnog prodora, odnosno šuta, nisu imali učinka pored (ovaj put) fokusirane obrane Istre 1961.
Niti Tomić može biti potpuno cool nakon ove pobjede, a još manje Carević treba biti “očajan” zbog poraza. Ovo su momčadi koje neće biti u ugrozi prvoligaškog statusa, ali ovisno o tome kako će dalje raditi, bit će im više ili manje uspješna sezona. Posla u pauzi imaju oboje, a dojam je da je kadar Istre 1961. ipak bliži kakvom-takvom natjecateljskom iskoraku. U Gorici moraju, kako i sam Carević kaže, nešto učiniti, on kao trener, klub po pitanju kadroviranja, da im napad bude moćniji i konkretniji. Ante Erceg ga trenutno sam nosi svojom kvalitetom po pitanju opasnosti za suparnika, ali to neće biti dovoljno…
