U nedjelju će se prvi puta dogoditi da Istra 1961 igra protiv Gonzala Garcije. Urugvajski je trener u dva navrata vodio Zeleno-žute i to dvije sezone od 2021. do 2023., kao i minulog proljeća. U tih 76 + 20 utakmica Istra je igrala najbolji nogomet prvoligaške joj zbilje, pogotovo u drugoj sezoni prve ere, te ovog proljeća. U oba ta navrata Zeleno-žuti su bili na korak od ostvarenja svojih snova, a to je prvi plasman u eurokupove.
Dok se za sezonu 2022./23. smatra, s uvjerljivim dojmovima da su ih suci zaustavili na tom putu, u ovoj godini je Istra taj euroiskorak sama “prokockala”. Ona je pobjeđivala veliku četvorku, ali nije uspjela svladati Varaždin, Slaven Belupo, Šibenik, Goricu te je u konačnici propustila i meč-loptu u Osijeku u posljednjem kolu.
Unatoč velikom razočaranju, navijači, koji su u nikad većem broju (500-tinjak) otišli na gostovanje, skandirali su nakon utakmice igračima i pogotovo treneru Gonzalu Garciji, poručivši da se od iduće sezone još žešće nastavlja borba za Europu. Tada je Garcia već imao dogovor s Hajdukom, a kad se drugi dan doznalo kroz medije, takvo ponašanje do tada obožavanog trenera preraslo je u bijes. Garcia je imao ugovor još dvije sezone, ali i klauzulu da može otići ako netko uplati 300.000 eura. U Istri nisu bili opterećeni opcijom da bi Urugvajac otišao nakon samo pet mjeseci, ali jesu vjerovali da bi nakon ove sezone to bila realna i prihvatljiva opcija. U klubu su bili također jako razočarani Garcijinom odlukom te Hajdukovim “vrbovanjem” trenera tijekom finiša sezone koja je mogla Istru odvesti u Europu. Zato su Baski od prvog trenutka pokazali da neće pregovarati o nikakvim ustupcima u plaćanju klauzule, koja je nakon dugog perioda povuci-potegni naposljetku i plaćena.
Navijači Istre su razočarani odlaskom Urugvajca, ali najviše mu ipak zamjeraju način na koji je to izveo. Gonzalo Garcia je bio najuspješniji trener Istre po osvojenim bodovima, ali je još više podršku navijača dobivao zbog ofenzivne igre koju je s Istrom prikazivao. Njegovom zaslugom se “lomio” kompleks da je Istra mali provincijski sastav, koji se treba samo braniti kad ide na gostovanja, a s velikima truditi da prime što manje golova. Atraktivnost igre, pogotovo proljetos, bitno je povećala zanimanje publike te su se tribine Drosine punile i s 5-6 tisuća gledatelja, i to u radnom danu, na utakmicama sa suparnicima koji su prije (recimo, Varaždin, Slaven Belupo) imali posjet od više-manje tisuću. Opće je uvjerenje bilo u pulskom okruženju da će Garcijina druga sezona donijeti novi iskorak (kao u prvom mandatu) i toliko željeno ostvarenje europske vize. Ona je izgubljena opet, kao u prvom mandatu Garcije, u napetim okolnostima posljednjeg gostovanja u Osijeku, gdje je Zeleno-žutima trebala pobjeda. Upravo ta vjera da uz takvog trenera i momčad četvrto mjesto neće izmaći u ovoj sezoni, bila je kompenzacija razočaranju u Osijeku. Kad se sve skupa uzme u obzir, dakle, Garcijina uloga u jačanju i rast klupskih investicija u momčad, posve je logično da su navijači jako teško prihvatili trenerov naprasni odlazak.
