Odmor u Novalji je okončao, već je naveliko u programu individualnih treninga prema Feyenoordovom programu. Luka Ivanušec u nedjelju leti u Nizozemsku, a u ponedjeljak se priključuje klupskim suigračima. Euro je iza njega. Bolan.
– Teško je progutati utakmicu s Italijom, tih zadnjih dvadeset sekundi, da ih nije bilo, da tog gola Zaccagnija nije bilo, sad bismo pričali neku sasvim drugu priču. Ostalo je veliko razočaranje, nema se što puno reći.
Vrtjeli ste film i tog zadnjeg napada Azzurra i općenito utakmice?
– Jesam, pogotovo završne akcije. Sad je lako biti pametan i komentirati je li se mogla izbiti lopta, je li netko mogao leći na travnjak ili na neki drugi način oduzeti vrijeme… Svi smo htjeli da to prođe što prije, da se završi. Uvijek se poslije takvih utakmica govori “trebalo je ovo, trebalo je ono”, ali svi smo htjeli najbolje. Nogomet je to, nekad se dogodi utakmica u kojoj ti sve padne u vodu u zadnjih dvadeset sekundi.
U toj ste situaciji bili previše nekoncentrirani, ali i pošteni. Niste se služili trikovima….
– Da, ali što je tu je…
Hrvatska je osvojila dva boda, mogla je imati šest, ali s dva je ispala u skupini. Dojam nije dobar. Očekivanja su bila bitno veća.
– Dojam je sad da je sve loše, ali kad pogledamo te utakmice može se puno toga reći. S Albanijom smo vodili 2:1 do zadnjih sekundi, s Talijanima također, pričali bismo o pozitivi da su nijanse koje su odlučile otišle na našu stranu. Ne bih ulazio toliko u negativu koliko je to sve negativno ispalo. Detalji su nas dijelili od toga da ponovno pričamo o velikim stvarima.
Mislite da bi Hrvatska napravila nešto veliko ako bi izborila osminu finala?
– Nezahvalno je govoriti što bi se poslije događalo, ali prošli bismo skupinu sa šest bodova, to bi bilo jako pozitivno, imali bismo dvije pobjede. Sad je sasvim druga priča…
No, od prvog ogleda sa Španjolskom, u kojem smo na poluvremenu gubili 0:3, nisu bile dobre vibracije i bilo je podosta problema u igri. Kako je vama to izgledalo?
– Je, ali imali smo u skupini Španjolsku i Italiju, dvije vrlo jake reprezentacije. Ljudi su, normalno, imali velika očekivanja, ali ždrijeb je bio težak. Znali smo to i prije.
Lani smo u finalu Lige nacija igrali sa Španjolskom 0:0 u 120 minuta, sad smo gubili 0:3 na poluvremenu. Koliko to govori o njihovom rastu, a koliko o slabijoj Hrvatskoj?
– Oni su se jako digli, po prikazanom na Euru pokazali su se kao najbolja reprezentacija. Prikazali su jako dobar nogomet, ne daju ti disati, imaju mlade igrače, bolji su nego što su bili, igraju presing, brzi su… Po tome koliko stvaraju šansi ponudili su više nego itko drugi.
U eliminacijskoj fazi prvenstva dosta se kalkulira, čak tri utakmice četvrtfinala imale su produžetke, mnogi kažu da se ne igra dobar nogomet… Kako to vidite?
– Ima ekipa koje su me iznenadile baš po tome što su igrale jako lijep nogomet, kao što su Slovenci, pa recimo Slovačka. Kad se dođe daleko u turniru normalno je da se taktizira, ulog je velik, svi gledaju prije svega kako da na prime pogodak… Da, specifično je da je puno produžetaka i jedanaesteraca. Nitko ne želi dobiti gol i nada se da će nešto zabiti.
Gledatelji vole više atrakcije, pogodaka…
– Bilo je zatvorenih utakmica, ali i baš jako dobrih. Eto, Austrija – Turska je bila izvrsna utakmica, uživao sam na moru, ljudi su gledali, navijali… Pa Slovenija – Portugal je bila dobra, brojni su Slovenci u Novalji pa su napravili sjajnu atmosferu. Igrao se u mnogim susretima i kvalitetan nogomet.
U Novalji kuću ima i izbornik Zlatko Dalić, jeste li se vidjeli?
– Ne, nismo, ove godine ga nisam sreo. Ne znam je li bio u to doba…
Ivanušec je malo igrao, u prve dvije utakmice nije dobio šansu, u trećoj s Talijanima ušao je u 70. minuti umjesto Matea Kovačića.
– Ne mogu previše komentirati svoje igre jer nisam odigrao puno.
Logično je novinarsko pitanje jeste li očekivali više minuta na terenu?
– Izbornik i suradnici odlučili su tako kako jesu. Mislili su da je to u tom trenutku najbolje, htjeli su najbolje i to je to. Nema tu ništa. Znalo se uvijek da u reprezentaciji moraš biti spreman na sve – i da igraš, i da ne igraš. Čekaš priliku, dođe li – super, ako ne dođe – boriš se dalje za minute.
Kakva će biti budućnost hrvatske reprezentacije? Dolazi Liga nacija s Portugalom, Poljskom i Škotskom, sljedeće godine kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo… Može li se Hrvatska vratiti u vrh ili ne?
– Nisam zabrinut za budućnost hrvatske reprezentacije. Nijanse su odlučivale kakav će biti ishod na Euru, da se nešto malo poklopilo drugačije pričali bismo drugu priču. Na nama je da toga budemo svjesni i da ne upadnemo u negativu. Siguran sam da nećemo, znamo da imamo kvalitetu. I dalje smo dobri.
Savršeno bi bilo da Njemačka ostane incident, a da Hrvatska i sljedećih godina bude dio elite.
– Je, upravo to.
No, gol primljen u 90+8. minuti i dalje boli…
– Boli, boli još uvijek. Dva tjedna su prošla, ali i dalje boli. Vrlo je teško to prihvatiti, ali treba ići dalje.
Kakve su u tom času bile emocije na terenu? Što je prvo prošlo glavom?
– Pitao sam se “pa je li moguće da se to dogodilo?” Samo sam htio vidjeti kako se sve to odvilo od početka. Vrtiš film u glavi, potom pogledaš snimku… Gledaš što si mogao bolje, ali ne možeš vratiti vrijeme. To je to.
Nekad smo imali sreće, ovaj put je nije bilo…
– I to je jedan od faktora za konačan rezultat.
Tako ste završili sezonu koja je počela jako dobro igrama za Dinamo, transferom u Feyenoord i prvim nastupima tamo, da bi došla ozljeda, pa povratak u ekipu… Završna ocjena?
– Kad sam došao u Rotterdam sve je bilo odlično, sve je super krenulo, ali onda se, nažalost, dogodila ta ozljeda. Nakon toga vraćaš se jer si izbačen iz ritma, u međuvremenu vidiš da je igračima na tvojoj poziciji dobro išlo. Teško se izboriti za mjesto kad netko drugi igra dobro. Na kraju je bilo sve više minutaže, što se tiče klupske sezone završilo se lijepo. Generalno, nadam se da neće biti ozljede ove sezone i da će biti još bolje.
Prilikom transfera u Feyenoord kazali ste da ga vidite kao stepenicu prema najvećim klubovima, samom europskom vrhu. Hoće li ova sezona biti ta?
– U protekloj je bilo i ozljeda i privikavanja jer prvi sam se put našao u inozemstvu, pa vjerujem da će ova sezone koja dolazi biti puno bolja za mene. Kad si u takvom izlogu, a mi igramo i Ligu prvaka i dobru nizozemsku ligu, s jednom pravom sezonom može se napraviti taj iskorak. Da, može se.
Jedna od vaših pozicija je na lijevom krilu. Sad je trend da dominiraju brzonogi krilni napadači. Eto, i Darijo Srna je naglasio kako bez njih nema ništa, na ovom Euru su upravo takvi zvijezde, poput Williamsa, Yamala… Je li danas za bočnog napadača brzina još važnija nego nekad ili mislite da se to može vrhunski igrati i s drugim karakteristikama, odličnom tehnikom, osjećajem za igru… Kao svojedobno Luis Figo.
– Vidim i ja da se puno priča o brzini. Normalno, i meni je atraktivno gledati Mbappea koji će prešprintati svakoga, i Yamala, i Williamsa, i Dembelea… Naravno da to ekipi daje dimenziju više u igri, ali možemo pričati i o Manchester Cityju. Jesu li Grealish i Bernardo Silva brza krila? Nisu. Implementiraš neke druge stvari kako bi igrao krilo. Sigurno je prednost imati krila koja imaju brzinu, no postoje ekipe koja se prilagode te kroz posjed stvaraju šanse. Rekao bih da je istina negdje u sredini.
Ako si Pep Guardiola i imaš dominantnu igru, tada brzina krila nije toliko bitna, no ostali treneri nisu Guardiola, lakše im je postaviti se u blok pa preko “raketa” dolaziti pred gol suparnika.
– To je sve točno, primjer su Francuzi koji igraju u bloku, a imaju Mbappea, Dembelea i druge te šibaju lopte na njih. Oni će prešprintati suparnika. Nekad ti je to lakše, ali ako imaš drugačiji stil igrača, onda gradiš drugačiju igru. Atraktivno je vidjeti brze igrače, no ukoliko ih nemaš – nemaš.
Vaša osobno jaka karakteristika je eksplozivan prvi korak…
– Je, na temelju više stvari možeš napraviti da postaneš vrhunski igrač. Brzina je prednost, ali ako ti nije prirodno urođena, iskoristiš što imaš da nadomjestiš taj nedostatak. Ili prvi korak, ili pozicioniranje…
