Hajduk se riješio još jednog igrača iz legije stranaca pristiglih na Poljud u vrijeme vladavine sportskog direktora “bijelih” Mindaugasa Nikoličiusa, 42-godišnjeg kontroverznog litavskog trgovca nogometašima. To je Marokanac Yassine Benrahou, koji je svojim ponašanjem znao ozlojediti trenere “bijelih”, posebno Gennara Gattusa, pa je Talijan u dva navrata otjerao Marokanca iz igračkog kadra. S razlogom…
Ekstravagantna, iščašena ponašanja Benrahoua na treninzima, između ostalog s modnim paradiranjima i izletima, prema svemu su prevršila svaku mjeru, pa su se na Poljudu odlučili za sporazumni raskid ugovora, kako bi tako uštedjeli 300.000 eura. Tako je Benrahou otišao praktično bez odštete u Tursku, usrećiti drugoligaša Manisaspor. No, izgledalo je da je Benrahou došao pameti pod vodstvom Gonzala Garcije, kojemu je svojim igrama poslužio na startu u novu sezonu, kada je postigao tri vrijedna gola (protiv Zire, pa u prvenstvu protiv Istre 1961 i Gorice).
Sada je na neki način prava prilika srediti bilancu rada Nikoličiusa, koji je stigao na Poljud u siječnju 2021. a svoja poslovanja u Hajduku zaključio na kraju sezone 2023./24. Kada se sumiraju ti njegovi brojni angažmani, svakako i uz podršku bivšeg predsjednika Lukše Jakobušića, mogu se otkriti kardinalni promašaji, koji su skupo koštali splitski klub.
Mindaugas se specijalizirao za dovođenja stranih igrača, dok je odlučne poteze za angažman naših igrača od siječnja 2021. ipak vukao Gospar Lukša. Nema dvojbe da su Jakobušićevi potezi izazvali odobravanja, pa i divljenja među navijačima, najprije povratkom Lovre Kalinića i Josipa Eleza, pogotovo Marka Livaje, u zimskom prijelaznom roku 2021., pa kasnije dovođenjem Mihaela Žapera iz Osijeka, onda Nikole Kalinića, zatim Josipa Brekala i naročito Ivana Perišića, premda se, osim na primjeru Livaje, treneri Hajduka s njima baš i nisu usrećili.
Ono što je bitno, sve te “all in” kombinacije nisu urodile željenim plodovima, a to je osvajanje naslova prvaka, već su se navijači splitskog kluba morali zadovoljiti trofejima, u dva navrata, u nadmetanjima za Kup Hrvatske. Kada se proanaliziraju svi angažmani legije stranaca, može se, mirne duše, ustanoviti da većina nije ispunila očekivanja, i što je najvažnije, svi su gotovo odreda odlazili iz Splita bez odštete. Tako su šestorica vraćeni sa posudbi, njih čak 14 dobilo je slobodne papire, dok su malobrojni, svega jedanaestorica, u rasponu mjerila (jedva prolazno, solidno, dobro, pojačanje) zaslužili pozitivnu ocjenu za njihove doprinose u bijelom dresu. Jedini koji je ipak u toj skali prvotimaca, dovedenih po Nikoličiusu, svojim igrama osigurao status, pojačanja bio je Filip Uremović.
Neki od tih slučajeva posebno su iritantni, primjerice, to kako je Marco Fossati otišao i vratio se na Poljud u roku šest mjeseci, naročito kako je portugalski nogometaš Francisco Reis Ferreira, zvani Ferro, najprije stigao na posudbu iz Benfice, onda nezadovoljan otišao u nizozemski Vitesse, nakon čega su “bijeli” njegov povratak platili pola milijuna eura i uvjerili hajdučku javnost kako se radi o igraču nedostojnom dresa Hajduka.
I što je indikativno, većina tih prinova nakon napuštanja Poljuda, nalazila je nekakve angažmane u objektivno nižerazrednim klubovima. Dakle, ne samo da nisu u pravoj mjeri zaslužili velike gaže u bijelom dresu, nego zbog njihovih blijedih i neuvjerljivih igara splitski klub nije ih uspijevao prodati drugima. K tome, kada se sve zbroji i oduzme, začudno je sljepilo većine iz navijačkog puka Hajduka, koji su slavili kadrovske poteze Lukše & Nike, pa su mnogi čak žalili na račun njihovih odlazaka. A da se ne govori kako i koliko puta su mijenjani treneri, apsolutno pod utjecajem Nikoličiusa.
Ono, kada je Jakobušić preuzeo komandu u klubu, pripala mu je početna zasluga za promociju Bore Primorca iz šefa akademije u trenera prve momčadi, a poslije toga nizali su se treneri među kojima je sigurno bilo i takvih koji su olako žrtvovani. No, to je kronična praksa u Hajduku, od 2005. i posljednjeg naslova prvaka, tijekom 21 sezone, samo tri trenera uspjela su se održati na klupi tijekom cijelog prvenstva: Igor Tudor, Damir Burić i Gennaro Gattuso (po 36 utakmica). Inače, ukupno, u tom razdoblju dogodile su se 44 promjene trenera, uz napomenu da je većina ipak, prema slovu ugovora, nakon otkaza dobila odštetu… Jasno je da nije moglo biti drugačije, s obzirom na to da se od 2005. u prestižnoj predsjedničkoj fotelji naredalo čak njih 14 (dvaput Marin Brbić).
