Nije nikakva tajna da za riječkog stopera reprezentativnog kalibra, dokapetana Niku Galešića, vlada veliki interes na tržištu. Ovaj danas 23-godišnjak u Rijeku je stigao još prije pet sezona, i to u njezinu omladinsku školu kao donedavni član mlade momčadi berlinske Herthe, a njegov razvojni put na Rujevici bio je kao – iz udžbenika.
Nakon što se prošle sezone ustalio, prvo u paru s Dilaverom, a potom i sa Stjepanom Radeljićem od kojih je jako puno naučio, Galešić je i u aktualnoj nezamjenjivi član “granitne” riječke obrane koja je primila svega sedam ligaških pogodaka u polovici odigranog prvenstva.
Galešić je pravi, moderni prototip stopera koji itekako dobro barata loptom, ima zavidnu tehniku i udarac nogom, glavom, a ne libi se niti povezati konce riječke igre od prve, odnosno posljednje linije.
S te strane, potpuno je razumljiv interes brojnih klubova, uključujući i Dinamo, koji bi stopera reprezentativnog kalibra, a k tome dovoljno mladog da još uvijek može bitno napredovati u svojoj igri, rado vidio u svojim redovima.
Predsjednik Mišković nedavno je za naš list iznio cifru od sedam milijuna eura kao odštetu za Galešića ispod koje mladog stopera nije spreman pustiti nikome. S obzirom na to da je to gotovo više od polovice riječkog godišnjeg proračuna namjere Rijeke s poslovne strane potpuno su razumljive i jasne, s one navijačke u jeku borbe za naslov su naravno upitne, no put i model Rijeke posljednjih godina prilično je jasan – svakome. U svakom slučaju, kako sada stvari stoje, izgleda da je Galešić odigrao svoje posljednje minute u riječkom dresu za koji je nastupio ukupno 98 puta postigavši pritom i osam pogodaka uz jednu asistenciju.
Sportski direktor Raić-Sudar i njegov pomoćnik Čulina sigurno već debelo “češljaju” tržište i imaju spremne alternative za Galešića, no teška ozljeda Radeljića, na kojeg Đalović neće moći računati skroz do ožujka iduće godine, riječku bi struku mogla primorati i na akviziciju još jednog stoperskog imena. Rijeka bi odlaskom Galešića ostala na jednom vrlo dobrom i iskusnom stoperu u liku Ante Majstorovića, dok je u rosteru trenutačno još samo jedan “klasični” stoper, 20-godišnji Bruno Burčul, koji je ove sezone upisao ravno jednu minutu igre za seniorsku momčad i to u onom nesretnom rujevičkom “remiju” protiv Osijeka.
Treba dodati i da je Duje Dujmović na posudbi u Šibeniku, no mladi riječki stoper nije se niti tamo nametnuo kao prvo rješenje (svega 184 ligaške minute), stoga je malo vjerojatno da bi se u Rijeci odlučili za njegov povratak kao kvalitetnu alternativu za nastavak prvenstva.
Drugim riječima, unutarnje rezerve vodeće momčadi lige za ovu su poziciju prilično “tanke” stoga je vjerovati da će Rijeka ove zime na “mercatu” morati tražiti dva stopera, jednog koji bi morao biti trenutačno pojačanje za Rijeku, dok bi se onog drugog moglo polako pripremati za izazove koje nosi SuperSport HNL, no i njegova kvaliteta ne bi smjela biti upitna. Naravno, o imenima je još rano pričati, posebice ako je poznat model poslovanja kluba s Kvarnera, nema dolazaka novih igrača dok neki “stari” ne odu, a “licitiranje” imenima u pravilu ne donese ništa dobrog, kako igraču i menadžerima koji možda tako kratkoročno mogu povećati interes za nekog svog pulena, tako i klubovima u potencijalnom poslu koji onda medije nerijetko koriste za “prepucavanje”. Tako je, primjerice, još svježa izjava, sada već bivšeg trenera Modrih Nenada Bjelice, kako nitko neće licitirati s Dinamom…
Naravno, za neku pričuvnu varijantu moglo bi se upotrijebiti i riječkog kapetana. Ivan Smolčić svoju je karijeru na Rujevici počeo kao stoper, no njegove igre na desnom beku gdje je postao jedan od najboljih igrača lige trenutačno Rijeci puno više vrijede. Njegovim prelaskom u sredinu opet bi se stvorili novi problemi jer Smolčić, osim eventualno Bogojevića koji je po vokaciji znatno ofenzivniji igrač, pravu alternativu na desnom beku – nema.
