Radomir Đalović se prije više od dvije godine, točnije u lipnju 2022. godine, vratio u HNK Rijeku, ovog puta ne kao igrač, već kao pomoćni trener u tadašnjem novoformiranom stožeru kojem je na čelu bio još jedan legendarni riječki dvojac, kada je nogometna karijera u pitanju, Dragan Tadić i Fausto Budicin.
– Poziv Rijeke se ne odbija, hvala svima na ukazanom povjerenju, presretan sam i teško mi je nešto više reći. Ovo je moj klub, ovo je moj grad. Tu sam da pomognem mojoj Rijeci, Draganu i Faustu, hvala Damiru Miškoviću na povjerenju – rekao je Radomir Đalović tada, po dolasku na Rujevicu, odnosno povratku u klub u kojem je možda igrao i nogomet karijere.
Sudbina je htjela da dvojac Tadić – Budicin ‘preživi‘ tek nekoliko uvodnih kola, Rijeka je tu polusezonu, zajedno s kratkom Cosmijevom avanturom i ‘paunovima‘ na terenu, odigrala ispod svakog nivoa, a sve je kulminiralo otkazom Serseu Cosmiju nakon domaćeg 2:7 debakla od moćnog Dinama…
Đalović je, ni kriv ni dužan, u relativno kratkom razdoblju prošao puno toga na klupi Rijeke kao pomoćnik. Nakon najgore polusezone u novijoj povijesti, predsjednik Mišković napravio je svojevrsni ‘reset‘, za čelnog čovjeka struke postavio Sergeja Jakirovića, na čijim je krilima momčad, koja je još te jeseni bila pretposljednja na ljestvici, u konačnici osigurala igranje u pretkolu Konferencijske lige, a Đalović je i tu bio pomoćnik, spona kluba, igrača i ostatka stručnog stožera kojeg je izabrao novi trener po svom dolasku iz Mostara u Rijeku.
Njegova ljubav i privrženost Rijeci i gradu koji teče nikada nije dolazila u pitanje, a na najvećoj je kušnji bila upravo kod naprasnog odlaska Sergeja Jakirovića i ostatka stručnog stožera put Zagreba uoči dvije najvažnije utakmice sezone, play-offa Konferencijske lige protiv francuskog Lillea. Vatreno ‘krštenje‘ s momčadi Đalović je imao upravo u prvom ogledu u Francuskoj gdje je Rijeka, suprotno svim očekivanjima, odigrala sjajnu utakmicu, povela, bila i nadomak neodlučenog ishoda, a uzvrat u Rijeci bio je samo nastavak gdje su Bijeli u konačnici ostali ‘kratki‘ za taj jedan pogodak… Bila je to premijerna utakmica Željka Sopića na klupi Bijelih, Đalović je tada bio (i ostao) jedini faktor stabilnosti i kontinuiteta struke na Rujevici.
Ako je i bilo kakvih dvojbi i sumnji, Đalović je ostankom u Rijeci ‘kupio‘ sve, pokazao da “nije u šoldima sve” i iskazao svoje ‘čojstvo‘, nešto što mu je definitivno otvorilo i put do pozicije na kojoj je danas. Ako nešto predsjednik Damir Mišković cijeni kod svojih suradnika onda je to lojalnost i iskrenost, Đalović je svojim boravkom na Kvarneru postao upravo oličenje toga.
Nedavnim odlaskom Željka Sopića njegovo ustoličenje u glavnog trenera, nakon više od dvije godine iskustva u ulozi pomoćnika, nametnulo se tako samo od sebe, zbog svega navedenog crnogorski internacionalac zaslužio je priliku od strane čelnih ljudi kluba. Istina, tajming ustoličenja nije mogao biti gori, Rijeka je ponovno ostala bez trenera u jeku borbe za europske skupine u koje Bijeli ponovo nisu ušli, rezultatski neuspjeh prvo protiv švedskog Elfsborga, a naročito Olimpije ostat će dugo upamćen kao najveći europski poraz Rijeke kojoj je na čelu bio – Radomir Đalović.
– Noćna mora. Ispričavam se svima kojima Rijeka nešto znači. Izgledalo je kao da igramo s Real Madridom. Obrana koja u prvenstvu nije dobila niti jedan pogodak, primila je gol u drugoj minuti. Nitko od igrača ne može vjerovati što im se dogodilo – rekao je tada Đalović, u toj tužnoj ljubljanskoj večeri, gdje su se obrazi riječkih navijača crvenjeli kako zbog igre svojih ljubimaca, tako i zbog ponašanja nekolicine onih koji su u ime Rijeke doslovce zapalili ljubljanske Stožice.
Platila je Rijeka visoku cijenu za to i takva ‘razmontirana‘, osramoćena dočekala moćni Dinamo na Rujevici protiv kojeg je bila bliže pobjedi, no i bod je bio kakvo takvo iskupljenje.
Bio je to početak kraja Sergeja Jakirovića, a Rijeka je danas, zahvaljujući naravno i treneru Đaloviću, te njegovom stručnom stožeru kojeg redom čine bivše riječke vedete poput Čaglja, Landeke, Vargića pa i Močinića, vodeća momčad lige.
Brzo anuliranje ljubljanske sramote najveća je zasluga upravo stožera, iako se činilo da će momčad nakon toga jako teško ustati i ponovo ući u nogometni ring s gardom uspješnog borca, upravo se to dogodilo u rekordno kratkom roku. U posljednje četiri utakmice, nakon Ljubljane, Đalović je sa svojom Rijekom upisao tri pobjede i jedan, već spomenuti neodlučeni rezultat.
Sve bolja i zrelija igra s vidljivim pomacima najveće iskušenje imat će već ovog vikenda u Jadranskom derbiju kada na Rujevicu stiže Hajduk. Bit će to ujedno i ispit zrelosti, te konačna potvrda riječkog izlaska iz krize s novim trenerom, u slučaju pobjede Rijeka će, zajedno s Đalovićem ostati usamljena na vrhu prvoligaške karavane suprotno mišljenju brojnih nogometnih stručnjaka. Daleko je još kraj, no Rijeka će, uz slavlje u derbiju, sigurno biti na dobrom putu u još bolje sutra. S Radomirom Đalovićem na čelu struke.