Kad smo prije 35 godina svjedočili pokretanju Lige prvaka, bila je to velika nepoznanica. Nakon što se desetljećima igralo u kup-sistemu, format sa skupinama i kasnijim eliminacijskim borbama djelovao je kao prevelika promjena za navike prosječnog navijača. U tri desetljeća tog više-manje istog sustava, Champions League je prerasla u najvažnije, najkvalitetnije i svakako najprofitabilnije klupsko natjecanje na svijetu. UEFA kao organizator upravo kroz Champions League ostvaruje svoju dominaciju u svijetu nogometa, što je uz Euro drugi nosivi stup financiranja u kontinentalnoj panorami najpopularnijeg sporta.
Kroz tri dekade se, međutim, nogomet drastično promijenio u kontekstu statusa igrača, ulaska velikih kapitalista u vlasničke strukture klubova te izdvajanja elitne skupine deset-petnaest najbogatijih klupskih sredina. Kad veliki igrači globalne financijske industrije investiraju u neki posao, onda je jasno da će ga snagom svojeg kapitala prilagođavati sebi, odnosno oplođivanju kapitala kojeg su uložili. Tako se kroz vrijeme stvorila ideja da najbogatiji, po uobičajenoj prirodi odnosa na Zemlji, izdvoje svoje nogometne priče i pokušaju se distancirati od ostalih. I, što je najvažnije, cilj tog izdvajanja jest da najveći i najslađi financijski kolač, kojeg generiraju svojim “aktualnim” djelovanjem, dijele između sebe.
Činjenica da ti klubovi ne bi postali ono što jesu da nije bilo tisuću i više drugih klubova, odnosno da Liga prvaka ne bi bila “rudnik zlata” da ga nisu kopali i članovi pedesetak europskih liga, nije bio teret Florentinu Perezu, najvećim bankama na svijetu i sličnim beskompromisno sebičnim akterima, da pokušaju oživjeti ideju Superlige.
Kako je ona u kratko vrijeme naišla na zid UEFA-e, ali presudno na prijetnju masovnih demonstracija navijačkog puka, spremnog i za ekstremnije varijante iskazivanja nezadovoljstva elitiziranjem europskog natjecanja, Superliga je i uz placet politike Europske unije brzo blokirana.
UEFA je već prije osjećala pritisak velikih klubova i zato je stvarala novi format, koji bi pomirio njihove (veće) apetite, ali i nužnost da se financijski jača “ostale” u egzistencijalnom europskom nogometnom lancu. Novi format s 36 klubova i jedinstvenom ljestvicom je pokušaj kompromisa da se namire svi akteri različitih statusa.
Uglavnom, umjesto šest svaki će klub u startu igrati osam utakmica. To jamči više prihoda svim akterima, produžuje natjecanje do siječnja, ali im za razliku od prije uskraćuje ostanak u Europskoj ligi ako ispadnu u prvoj fazi natjecanja.
Novac je zakon te nove priče, kao što je, uostalom, bio i prethodne. Proračun Lige prvaka je u odnosu na prije pojačan za 25 %. Dakle, umjesto 2 milijarde eura, klubovima će se u novom formatu dijeliti 2,5 milijarde eura. Kolika je to razlika u odnosu na Europsku ligu (565 milijuna eura) i Konferencijsku ligu (285 milijuna eura) lako se prepoznaje. Tih 2,5 milijarde eura dijeli se na rezultatski faktor (950 milijuna eura), marketing i povijesni ranking (850 milijuna eura) te na sudjelovanje (670 milijuna eura). Primjerice, prvak Real inkasirao je za prošlu titulu 137,4 milijuna eura, godinu prije Manchester City 134,9 milijuna eura, a prije dvije godine Real 133,7 milijuna eura. Ovo izdanje će prvaku u Münchenu 31. svibnja osigurati između 150 i 160 milijuna eura, ovisno o premijama za bodove u sudjelovanja.
Lani je sudjelovanje donosilo 15,6 milijuna eura, a sada 18,62 milijuna eura. Premija za pobjedu je 2,1 milijuna eura, bod nosi 700 tisuća eura. Ulazak u play-off vrijedan je 1 milijuna eura, za osminu finala premija je 11 milijuna eura, za četvrtfinale 12,5 milijuna eura, za polufinale 15 milijuna eura, finalistu ide 18,5 milijuna eura, a pobjedniku 25 milijuna eura…
Lova do krova, barem tako izgleda iz kuta običnog navijača. Poglavito to važi za Dinamo. Naš predstavnik u novom formatu će u startu zaraditi 28,4 milijuna eura. Osiguranje nastupa u Ligi prvaka neće biti samo veliki bonus za Dinamo, nego je maksimirski klub time održao na površini HNL, a uz to je osigurao oko 10 milijuna eura premije za klubove SuperSport HNL-a. Općenito je za hrvatske prilike to senzacionalni epilog i prije starta novog formata Lige prvaka.
Naravno da će novac u početku biti pogonsko gorivo vjere u novi format, poglavito od onih kojima je taj “prilog” od egzistencijalne važnosti. Kao i svaki početak, tako je i ovo novo izdanje Lige prvaka nepoznanica i nije se uputno odmah definirati po pitanju uspješnosti. Ubrzo će se pokazati što to donosi nogometu kroz drugačije natjecanje, termine i bonuse.
