Jedan dobar engleski novinar sklon dozi cinizma i pokojem skeču, oduševio bi se Dinamovom presicom jer njegov smisao za satiru bio bi namiren materijalima za omanji feljton. Da, Dinamo ima sreće što ga prate hrvatski novinari, od kojih mnogima žilama teče “plava krv”, a ne strani, čak ako je točno da bi ih htjeli…
Bruno Petković još je jednom spasio Modre, nekad je to činio na terenu, sad tek moramo vidjeti je li to i ovog proljeća u stanju, ali napravio je to pred medijima i kamerama uz asistenciju Arijana Ademija. Iako se njihova poruka “A šta ako uspijemo?” može čitati i s nastavkom “U tom slučaju očitat ćemo vam lekciju svima”, Bruno je raširio energiju optimizma koji se odlično primio u modrom puku, da Dinamo može dobiti svih osam utakmica do kraja sezine. A dogodi li se to, tada bi bilo sve otvoreno… Vjera dinamovaca u uspjeh nakon Brunina i Arijeva nastupa narasla je barem za dvadest posto, kod nekih i znatno više…
No, Bruno nije samo digao moral posrnulim plavim dečkima, obračunavajući se s novinarima on je poput Gustavea Couberta realizmom oslikao Dinamovu zbilju i karakter iznutra. Njegova rečenica: “U moru svih problema, svega što možete napisati o klubu, gdje god taknete niste pogriješili, od kojeg god dijela krenete možete naći problema o kojima možete pisati danima, i u moru svega toga izmišljate lažne informacije o meni”, braneći sebe nacrtao je i rukovodstvo, i stručni rad, i momčad, sve redom onakvima kakvim se ne žele vidjeti. Jer svi brljaju i zabrljali su jako…
Petković je ponudio i dodatne recenzije o vodstvu: “Promijenili smo tri trenera, treba svima prilagodba, možda smo trebali dati malo veći kredit Jakiroviću, potom Bjelici, a i sada pustiti Cannavara…”, te o trenerima i igračima koji su odigrali svoju rolu da dođu tu gdje su sada: “Nismo niti u prošlosti igrali najatraktivniji nogomet, ali imali smo kvalitetu koja bi donosila razliku. Ove sezone je to izostalo…”
Dinamo nije imao pravu, modernu, igru viskog intenziteta kod niti jednog od spomenutih trenera i još nekoliko ispred njih, ali se držao na vrh HNL-a zato jer je dominirao individualnom klasom koja je ovaj put zakazala. Ili je nije bilo dovoljno kad je trebalo. I to je najveća istina o plavoj struci i momčadi, što će se morati popraviti ako se želi u budućnosti voditi glavna uloga u državi. Za to prije svega treba vrstan trener. Mnogi koji komentiraju Modre mogli bi konkurirati za kraljeve sofizma jer pogrešnih zaključaka prezentiranih da izgledaju kao pravi oko tog je kluba napretek. Zato su Petkovićeve rečenice spasile razinu presice, koliko god ne volio novinare…
Prije toga stekli smo jak dojam da aktualno vodstvo ovog trenutka nije spremno za Zvonimira Bobana jer ukoliko on uđe u klub oni ne bi mogli ostati na funkcijama koje drže niti s ovlastima koje imaju. Bobana ne zanima nikakva druga uloga nego glavna. No, to su stvari koje se mogu promijeniti, ako on jasno kaže – kucnuo je čas. Ako…
Sandro Perković ostao bi totalno u sjeni predsjednika Uprave Zvonimira Manenica i igrača kad ne bi kazao: “Htio bih se zahvaliti Fabiju Cannavaru, Francescu Troiseu i Eugeniju Albarelli, na predanom radu, od prvog do zadnjeg trenutka, nažalost u nogometu kad nemate dobre rezultate neminovnost je da se ta suradnja raskida”.
Eto, šteta što u istoj sezoni Sergej Jakirović i njegov stožer nisu imali rezultate, što Nenad Bjelica i njegovi ljudi nisu imali rezultate, što Fabio Cannavaro i njegovi stožer nisu imali rezultate, a sreća što je Sandro Perković imao rezultate pa s njim suradnja nije raskinuta nego je avanzirao na mjesto prvog trenera. Barem privremeno. Ako dobije Osijek možda i ne bude samo za jednu utakmicu… Kako biti uspješan pokraj svih koji kraj tebe nisu uspješni. Perković zna.
O tome da predsjednik Velimir Zajec nema pojma kad će trener biti smijenjen i njegova javna riječ kako će voditi momčad u sljedećem kolu ništa ne vrijedi, za Engleze bi bila poslastica, ali za hrvatsko poimanje novinarstva skoro da je postalo dosadno. Glavno da u klubu sloga vlada…
