Za rujanske utakmice reprezentacije izbornik Dalić se držao svojih dosadašnjih popisa. Ni u kontekstu slabašnog Gibraltara, koji će se igrati u Dalićevoj “kući”, nema nekog novog osvježenja u kadru. Je li se moglo za tu utakmicu možda provjeriti neki igrač koji nema reprezentativni background, a svojim je igrama dao naslutiti određene potencijale?
Izbornik je ostao pri stavu da igrači iz SHNL-a nemaju prođu pored onih igrača koji više ili manje godina igraju u inozemstvu. Doduše, ne tako davno pozvao je u reprezentaciju igrača Rijeke, Marca Pašalića, iako nije imao europski iskorak. Više je puta pozvao i Tonija Fruka, iako ni on u Europi nema iskorak. I bez toga, Fruk je igrama u prvenstvu Hrvatske pokazao određene potencijale zbog kojih ga vrijedi provjeriti unutar vatrenog sustava…
Ima igrača kojima se ne poklopi da igraju s najboljim igračima, ili u najboljim klubovima unutar jedne zemlje, pa im je kompliciranije pokazati koliko objektivno mogu s kvalitetnijim suigračima. Ima i igrača kojima se to poklopi, kao što je, recimo, primjer Petra Sučića, koji se za vrlo kratko vrijeme vinuo u reprezentativne relacije, bez nekog posebnijeg backgrounda. Jednostavno su svi prepoznali veliki potencijal, što je bila preteča i prepoznavanju velikog europskog kluba, pa će Sučić kroz Inter, Serie A i Ligu prvaka samo zacementirati svoj reprezentativni status.
Petar Sučić je svoj raskošni talent najviše prezentirao u domaćoj ligi, a onda solidno potvrđivao u Europi. Stoga, čini se da je odnos kriterija igranja u Europi kao presudnijeg za reprezentativni poziv, a onaj u domaćoj ligi nedovoljnog značaja, ipak relativan. Drugim riječima, netko tko je još mlad i nedovoljno iskoračio u međunarodnom natjecanju, ali po stručnim stavovima iskazuje važne potencijale (tehnički, fizički, motorički), trebao bi biti izborniku zanimljiv. Pogotovo kada se gleda u dugoročnijem kontekstu, primjerice kroz prizmu tko će kakav biti do lipnja 2026., kada se (nadamo se) priprema nastup za Mundijal.
Naposljetku, ako, primjerice, klub ispada redovito u kolovozu u Europi (Hajduk), znači li to da niti jedan igrač tog kluba nema potencijal da bude dobro rješenje unutar jače reprezentativne momčadi? Ako je HNL po kvaliteti u padu, a što se može prepoznati (i) u europskim kupovima, to ne znači da u ligi nema određeni broj pojedinaca koji su zaslužili biti pod izborničkom lećom. Oni koji će u neko dogledno vrijeme postati članovi klubova u jačim ligama, trebali bi biti procijenjeni i prije nego se taj čin dogodi…
Dva će kluba nastaviti put europske jeseni. Dinamo je to pravo stekao izravno, temeljem minulog rada (pet godina rejtinga). Rijeka je to izborila kroz pretkola, a plasman u Konferencijsku ligu (treća razina) njezino je objektivno okruženje. Je li zato Rijeka zaslužila, kako odjekuje i u njezinu okruženju, tako negativne recenzije? Naravno da nije.
PAOK je klub određenog europskog rejtinga, koji je, uzgred rečeno, nadvisio i Dinamo (tri puta u četiri utakmice, uz 5:1 posljednji ishod) i Hajduk (3:0, 0:0), pa njegov prolaz više djeluje normalno nego što je ispadanje Rijeke tretirano kao katastrofa. Rezultatski i jest, ali omjer kvalitete, kao i nedavno s Dinamom (5:1), dopušta takvu mogućnost, druga je stvar što se kod nas misli da su Grci egzotika u odnosu na hrvatsku nogometnu stvarnost.
Usput rečeno, u tom velikom porazu Dinama, kao glavni vezni sudjelovali su uz Mišića upravo Petar Sučić i Baturina, koji će vrlo brzo nakon toga postati A reprezentativci…
Dok ćemo vidjeti koliko će se možda Rijeka bolje snaći u KL, pogotovo uz nove vlasnike i ideje, Dinamo kreće u vrlo jaku Euroligu s puno pitanja koja očekuju dužne odgovore. Dinamo je potpuno nova momčad, s novim stožerom, jako puno debitanata u europskom kontekstu i s jednom osnovnom značajkom: dugoročnim projektom.
Zato nije logično očekivati da će Modri nakon tri mjeseca zajedničkog rada i domaćih ispita odjednom biti jako kompetitivni u nadmetanjima s jakima i bogatijima kao Betis (155 milijuna vrijednost TM), Lille (219), Fenerbahče (300), Celta (120), ili favoriti s Maccabijem (28), FCSB-om (48,5) i Malmöom (38), koji imaju manju vrijednost od Modrih (56). Upravo će se kroz natjecanje, u ogledima u kojima se sa svima može “potući” za bodove, vrednovati učinak i potencijal pojedinaca i potom kao momčadi. To će naposljetku rezultirati većim ili manjim procjenama idućeg proljeća.
Modri su, kao i svi drugi s jednim dugoročnijim projektom, slagali kadar vjerujući da će on napredovati iz sezone u sezonu, uz jasnu rezervu da će dopunska selekcija korigirati ovoljetnu ovisno o tome kako se pokaže. Dinamo je tako ušao u projekt, s uvjerenjima temeljenima na stručnim procjenama, i u nogometu danas najviše profitira te stvara razliku onaj koji ima sposobnost vidjeti nešto što drugi u tom trenutku ne vide.
Danas je lako reći “Petar Sučić je reprezentativna vrijednost”, dok je prije 14 mjeseci i petarde u Solunu bilo ironiziranja takve procjene. Tko je vjerovao u potencijale tog momka, pokazao je da ima viziju.
Dinamo i Rijeka, u trenutačnom odnosu kadrova, predstavljaju dvije ideje jesenske Europe. Modri igraju za ono što tek žele postati, Riječani pak igraju za ono što jesu. To, međutim, ne znači, niti u jednom epilogu, da pojedinačno nemaju već sada aktere koji mogu uskoro biti prepoznati kao reprezentativni potencijal…
