Jedni su zaogrnuti tim pokličem nastalim iz prkosa – “A što ako uspijemo”, drugi se uzdaju u svoj moto “Krepat, ma ne molat”, dok treći, bez obzira na sve, pjevuše “Ima li nade za nas…”. Tri kola prije kraja prvenstva, kladionice tvrde jedno, navijači drugo, stručnjaci treće, ali tablica – ono konačno. Prema njoj, naime, sve je jasno: Rijeka kao prva drži sve u svojim rukama, Dinamo se uzda da će nastaviti niz i u posljednja tri kola naplatiti tri domaćinstva, dok Hajduk, sada, kao, iz drugoga plana, s tri “punta” minusa u odnosu na prvo mjesto, također se uzda u svoje priliku. Koja – postoji. Ako, barem nakratko, i koliko možemo, stavimo na stranu sve epitafe, euforije i teorije zavjere, sva tri kluba i dalje “budna sanjaju”. I za to svaki od njih ima svoje svoje adute: da, dakle, Đalovićeva “squadra” s tri je trijumfa sigurna, Perkovićeva “banda” uhvatila je ono što traži cijelu sezonu, a Gattusova, pritom, ekipa, sada nastupa bez onog pritiska koji ju je gušio. Tko je najbliži konačnom trijumfu? Prema konstrukciji Jutarnjeg, nije baš sve u “pet deka”, ali nije ni daleko. Ovo je neka naša predikcija…
Kladionice tvrde da su drugi favoriti, čemu kumuje i činjenica da odlaze na Poljud, kako u međuvremenu imaju i prvu utakmicu finala Kupa kontra Slavena Belupa, da će u sljedećih osam dana u autobusu odraditi nekih dvije i kusur tisuće kilometara na cesti, a pritom je Đalovićev kadar – najtanji. To su, eto, minusi. Čeka ih Šibenik u gostima, pa Hajduk na Poljudu, a onda i Slaven Belupo na Rujevici. Bez Koprivničana u Kupu. Teško? Apsolutno. Ali, ako si cijelu sezonu, prodajući i boreći se, doveo do ovoga, onda, u finišu, nema alibija, a sam adrenalin gura te na najviše. Istina, raspored nije najlakši na svijetu, pritisak je već upleo svoje prste, predsjednik ne stavlja nikakve imperative… sve stoji, no trebaju li ti za upisivanje u povijest dodatni motivi od ovih koje imaš na pladnju? Momčad koja je otpisana brat-bratu pet puta ove sezone, pred sobom ima 270 minuta do jednog od najneočekivanijeg trofeja u povijesti HNL-a. Lako za premije, doći će prije ili kasnije, ali iz trećeg reda prestići Dinamo i Hajduk, za igrače s karakterom trebala bi biti najveća moguća nagrada. Gas do kraja, pa kud‘ puklo…
Rijeka je znala biti otpisana zbog transfera, Dinamo, pak, zbog sebe samoga. Gledajući u arhivu, “modre” smo otpisali već barem pet puta: prvo nakon serije ozljeda onih najvažnijih, onda na kraju jesenskog dijela, pa pada na “minus sedam”, jer to nikad nisu okrenuli”, potom i na “minus osam”, jer je to nemoguće okrenuti, a konačno i nakon Gorice. Epitafi, međutim, nisu dobro ostarjeli, ponajviše, jasno, zbog konkurencije. Tražeći neki novi Dinamo za sljedeću sezonu, pišući da je ova momčad iscrpljena, a nova vlast neiskusna, te kako je klubu ovo čak i dobrodošao šamar, Sandro Perković odlično je iskoristio situaciju: opustio je svlačionicu, relaksirao treninge, okoristio se Bobanovim dolaskom i prihvaćajući ulogu autsajdera, uzeo sve što mu se ponudilo. Sada je, pak, pred ključnim ispitom: Kovačević se s Belupom možda dolazi i dokazivati, teret favorita opet je na Dinamu, a pritom nema Theophilea, Pierrea Gabriela i Torrenta, što znači da mora naći rješenje u obrani. Subota je, potencijalno, ključ priče u kojoj može postati senzacionalni pobjednik…
Nakon serije od pet utakmica bez pobjede, zaključno s padom u derbiju, Splićane su svi otpisali. Gattuso je na odlasku, traže se rješenja za ono što “bijele” čeka na ljeto, a to je biranje novog Nadzornog odbora i predsjednika, postavlja se pitanje i Marka Livaje i njegova ostanka, odnosno s kim bi mogao (trebao?) napasti neku novu titulu… No, taj i takav Hajduk, sa svim problemima, realnim i nerealnim, i dalje je – tu. S time da sada, prvi put nakon mjesec i kusur dana, u posljednjih četiri i pol sata nogometa u SHNL-u kreće bez tog pritiska da se “mora”. A pritom ima Goricu vani i Rijeku doma, a onda i gostovanje kod (polu)raspalog Šibenika. Raspored, realno, dovoljno dobar da se preokrene cijela priča. Na dišpet, svakako, ali i na kvalitetu, koju ova momčad, bez obzira na sve – ima. Hoće li to i učiniti, ovisi o drugima, ali ponajprije – o njima.
