Vratio se Nenad Bjelica! Devet dana trajala je maksimirska potraga za novim trenerom. Naposljetku su Dinamovi čelnici unisono zaključili da je angažman nekadašnjeg trenera najbolje rješenje za klub. Preporuka Bjelici za posao u Maksimirskoj 128 bilo je iskustvo od 702 dana provedena na toj dužnosti (od 15. svibnja 2018. do 16. travnja 2020.). Uz iznimna ostvarenja: dvije titule u HNL-u, ali i osminu finala Europske lige u prvoj te plasman u Ligu prvaka u drugoj sezoni.
No dežurni skeptici (kojih je u Maksimiru uvijek bio respektabilan broj) Bjelici zamjeraju njegovo ponašanje tijekom covid-krize, kao i izjave kojima se razmetao dok je obnašao dužnost trenera Osijeka (Dinamo je nazvao “korporacijom”).
Neki pak problem vide u činjenici da su treneri u povratničkom mandatu obično imali manje uspjeha nego u prvom pokušaju. Uz opasku da se radi o Dinamu, koji je u nogometnom svijetu oduvijek slovio kao specifična sredina.
Trener koji se kroz maksimirsku povijest najčešće vraćao “na mjesto nesreće” jest Ćiro Blažević. Ostvario je čak četiri mandata (prva dva u vrijeme bivše države, a potom još dva u HNL-u) i samo u drugom nije osvojio titulu. Njegov prvi dolazak u Maksimir (11. prosinca 1980.) ima kultni status.
Ćiro je svojom pojavom promijenio paradigmu nogometnih trenera u bivšoj državi. Umjesto likova u pohabanim, masnim trenirkama Yassa i blatnim kopačkama, pojavio se maneken iz bjelosvjetskih žurnala: u Diorovom odijelu, s bijelim šalom kao zaštitnim znakom. Usput je napaćenom Dinamovom puku donio radost titule nakon 24 gladne godine!
No ćirolija bijelog šala nestala je u Blaževićevu povratničkom mandatu (15. srpnja 1985. do 1. srpnja 1988.). U prvom je osvojio prvenstvo i Kup, a u drugom ništa.
U međuvremenu, rat je resetirao ljude i događaje na ovim prostorima. Jugoslavija je završila u ropotarnici povijesti, a Ćiro Blažević se 1992. iz pečalbe vratio u Republiku Hrvatsku i postao trener kluba koji se zvao HAŠK Građanski! I opet je opčinio maksimirske navijače (ponajviše onog glavnog).
U prvoj sezoni je osvojio titulu, postao vlasnik i predsjednik, a usput je prihvatio i “ingenioznu ideju” da klub koji su svi zvali Dinamo (pa i Ćiro) bude preimenovan u Croatiju!
Zamisao o vlasniku Croatije pokazala se promašenom. Bunt navijača eskalirao je u sramotne nerede (kulminacija kojih je doživljena u Auxerreu). Posljedično, klub je izbačen iz europskih natjecanja i već sljedeće je sezone formalno vraćen narodu, a vlasnici (Ćiro Blažević i Zdravko Mamić) su obeštećeni. No maksimirska previranja iskoristio je Hajduk i uzeo naslov. Ćiro je pak Croatiju zamijenio – Croatijom: postao je izbornik hrvatske reprezentacije.
Uz mnogo pompe Blažević se 6. svibnja 2002. i treći put vratio u Maksimir: glavni operativac kluba Zdravko Mamić predstavio je navijačima “novog” trenera Dinama!
Ćiro je odmah plasirao prigodnu izjavu:
– Franjo već dvije godine čeka titulu.
I doista, nakon što je dvije sezone bio u zavjetrini (prvo Zagreba, pa Hajduka), Dinamo je s Ćirom postao prvak Hrvatske. Ali tada dolazi do raskola između kumova: Mamić je smijenio Blaževića! Osim što je Ćiru učinio “nesretnim starcem”, Mamić je srozao i Dinamo. Već sljedeće sezone “modri” su završili u – “ligi za bedake”.
Priča o Ćirinim povratničkim epizodama jedinstvena je u nogometnom svijetu. I odudara od uvriježenog mišljenja da je svaki povratak u istu svlačionicu samo podgrijavanje jučerašnje juhe.
No nije Ćiro Blažević jedini trener Dinama s četiri mandata. Dostigao ga je i njegov “sin Majo”, legendarni Marijan Vlak. Nekadašnji vratar “modrih” (iz 1982.), kao vojnik kluba uglavnom je imao kratke dionice i samo je u drugom, najduljem mandatu (koji je potrajao 13 mjeseci) osvojio s Dinamom prvenstvo.
Ali maksimirskim je navijačima Vlak ostao uklesan u sjećanje kao trener koji je momčad Croatije vodio 1997. protiv Partizana (5-0), u kvalifikacijama za Ligu prvaka…
Nekolicina je trenera tri puta vodila Dinamovu momčad: Ilija Lončarević, Zlatko Kranjčar, Krunoslav Jurčić, Branko Ivanković i Zoran Mamić. Iako je uvijek prihvaćao posao u Maksimiru kada je klub bio u banani, Lončarević je s Croatijom osvojio Kup 1999. (u prvom angažmanu), a u povratničkom mandatu je uzeo i prvenstvo.
Cico Kranjčar je u prva dva mandata (1996. i 1998. kao trener Croatije) osvojio duplu krunu. Prvi u povijesti maksimirskog kluba. Njegov treći dolazak na Maksimir (odnosno Dinamo), 2016., potrajao je nepuna tri mjeseca. Iako se plasirao u Ligu prvaka, Cico je smijenjen!
I Krunoslav Jurčić ima nadasve neobičnu priču o trenerskim danima u Maksimiru. Njegova trenerska karijera možda najbolje oslikava hirovitost Zdravka Mamića. U prvom mandatu, koji je trajao 14 mjeseci (od ožujka 2009. do svibnja 2010.), Jurčić je osvojio dva prvenstva i Kup. No Mamić mu se svejedno na kraju sezone zahvalio na suradnji. Međutim, nakon samo godinu dana i sezone u kojoj su Dinamovu momčad vodili Velimir Zajec, Sreten Ćuk, Vahid Halilhodžić i Marijo Tot, Krunoslav Jurčić vraćen je u trenersku kabinu. U novoj sezoni (2011./12.) Jurčić se plasirao u Ligu prvaka, ali je zbog “neadekvatnih rezultata” smijenjen 7. prosinca.
U novu je godinu momčad uveo Ante Čačić. Njegovo imenovanje sportski direktor Zoran Mamić popratio je riječima “odabrali smo njega jer on živi najbliže stadionu”!? Dinamo se i naredne sezone plasirao u Ligu prvaka, ali je Čačić smijenjen “zbog loših rezultata u Europi” (osvojio je jedan bod u elitnoj konkurenciji). Kao u nekom vicu, za novog je trenera predstavljen – Kruno Jurčić! I u trećem je mandatu Jurčić osvojio naslov HNL-a.
U tri navrata trener Dinama je postao i Branko Ivanković. No ozbiljnu je minutažu imao samo u prvom mandatu (6. studenog 2006. do 14. siječnja 2008.) kada je u svoj CV upisao duplu krunu. Ivankovića je naslijedio Zvonimir Soldo, ali on je jedini, na kraju sezone, kao prvak HNL-a – otkazao Mamiću!
Priliku je ponovo dobio Branko Ivanković. Već 20. svibnja 2008. vraćen je na posao, da bi 24. studenog iste godine ponovo postao bivši. Još neozbiljniji bio je treći dolazak Ivankovića na Maksimir. Dinamovu je momčad trenirao svega 40 dana, a onda je Zdravko “nagovorio” Zorana da preuzme svlačionicu.
Bio je to Zokijev drugi trenerski mandat i jedna od najtrofejnijih epoha tijekom vladavine obitelji Mamić u Dinamu: u razdoblju od 22. listopada 2013. do 23. lipnja 2016., kada je Zoran Mamić vodio momčad, maksimirski je klub osvojio tri prvenstva i dva Kupa. On je i prvi koji je objedinio funkcije trenera i sportskog direktora, promoviravši u HNL-u hrvatsku inačicu engleskog menadžera. Njegov treći mandat naprasno je prekinut 15. ožujka 2021. I on je, poput brata, zbog pravomoćne presude koja uključuje višegodišnju kaznu zatvora pobjegao iz Hrvatske i aktivirao državljanstvo BiH.
Dinamov život u HNL-u obilježili su i treneri s dva mandata. Jedan od njih je 13. lipnja 2003. predstavljen u Modrom salonu kao “novi Zebec”.
No tada 37-godišnji Nikola Jurčević 14 mjeseci kasnije dobio je razrješnicu. Ipak, u spomenutom vremenskom intervalu uspio je ubrati dva trofeja (Kup i Superkup). Priliku je ponovo dobio u proljeće 2018. (ali samo dva mjeseca) kada je momčad praktički doveo do naslova prvaka. Smijenjen je uoči posljednje utakmice, a naslijedio ga je Nenad Bjelica.
Povratak Ante Čačića na Maksimir, 21. travnja 2022., važan je trenutak u novijoj Dinamovoj povijesti. On je prvi trener u ovom tisućljeću o čijem dolasku nije odlučivao Zdravko Mamić. Sve uvjete suradnje s Čačićem dogovorio je član Uprave Krešimir Antolić. Izbor Čačića predstavljao je distanciranje od Mamićeve politike vođenja Dinama. Kao i u prvom mandatu (dupla kruna), Čačić je korektno obavio posao i u drugom intervalu (naslov prvaka i Superkup). Također, Čačićev je Dinamo oba puta igrao Ligu prvaka.
Pri ovotjednoj inauguraciji Nenada Bjelice, predsjednik Dinama Velimir Zajec dvaput je ponovio rečenicu:
– Svi u klubu stojimo iza Bjelice!
Zajec je također u dva navrata vodio Dinamovu momčad, ali prevladava dojam da nijednom nije imao bespogovornu potporu čelnika: kod Canjuge (1999.) nije izdržao niti šest mjeseci, a Mamić ga je (2010.) eliminirao nakon 45 dana! Zajec je jedini Dinamov trener povratnik koji nema nijedan trofej!
Iz predočenog kolopleta trenerskih sudbina teško je razabrati – je li povratak Nenada Bjelice na Maksimir podgrijavanje jučerašnje juhe ili nova stranica Dinamove povijesti? Umjesto odgovora, neka ga u novom mandatu prati Ćirina poštapalica:
– Sine, neka nam je svima Bog na pomoći!
