Fešta? Ma kakva fešta? U subotu imamo novu utakmicu, samo razmišljamo kako ćemo se vratiti u život, haha – spušta loptu na zemlju Darko Raić Sudar jutro poslije trijumfa na Poljudu, dok ga potpisnik ovih redaka pokušava uhvatiti na krivoj nozi. Sljedeća dva tjedna su ključna, ponavljali su prije desetak dana akteri vodeće trojke – poput epidemiologa na vrhuncu moći – uoči međusobnih sudara Rijeke, Hajduka, Dinama i Osijeka. Dok Zagrepčani i Splićani odbrojavaju do nedjeljnog sraza, družina s Rujevice već je tri najveće bitke zaokružila fascinantnim brojkama: 11 dana razmaka, tri pobjede, devet postignutih i jedan primljeni pogodak. Osim Radomira Đalovića, koji je odradio “masterclass” protiv talijanskog trenerskog trojca, pljesak zaslužuje i Raić Sudar, sportski direktor Rijeke, jedan od glavnih kreatora nove bajkovite priče s Kvarnera.
– Sve odluke donosimo zbog funkcioniranja kluba. Nikada nismo pomišljali o predaji, iako se o tome pisalo, ali svatko ima svoje mišljenje. Nitko u klubu ne razmišlja tako. Kod nas je jasna hijerarhija, jasno je donošenje odluka, sve je posloženo i svatko je odgovoran za svoj dio posla. To sve utječe na rezultate. I ljetos smo prodali dosta igrača, pa smo do 20. kola bili bez poraza u prvenstvu. Izgubili smo dvije utakmice na početku proljetnog dijela, a utakmica u Osijeku pretprošli vikend nam je bila ključna. Tu smo se mogli izvaditi ili upasti u dublju rupu. Odigrali smo sjajno, a pobjeda protiv Dinama je samo posljedica toga.
U posljednjem ste prijelaznom roku zaradili deset milijuna eura, ostali ste bez važnih karika, ali Rijeka je i dalje na tronu, trenutačno igra najbolji nogomet u državi, a i jedina je još u igri za oba trofeja. Koji je recept?
– Naša najveća prednost sada je ta što je puno igrača iz ove momčadi prošlo kroz prethodnu sezonu, kada smo izgubili dva trofeja. Za razliku od prošle sezone, u kojoj smo imali, čini mi se, samo dvojicu igrača koji su se kroz karijeru borili za naslov, ove godine je to drugačije. Iskusniji smo i zreliji.
U kolovozu prošle godine, nakon smjene Željka Sopića, nerijetko ste se susretali s pitanjem – zašto baš “Đale”? Što ste vidjeli u Radomiru Đaloviću? Jer je, iz današnje perspektive, to bio vizionarski potez.
– Dugo surađujemo, promijenio je nekoliko trenera kao pomoćnik, a dugo je u klubu postojala ideja da ćemo mu dati priliku. Pokazao se kao vojnik kluba, dečko koji zna što želi. Kamo god sam dolazio tih dana, svi su mi govorili: “Zašto smo izabrali njega, Rijeka je preozbiljan klub”… Moglo je ispasti i drugačije, tu nema pravila, ali vjerovali smo u ono što smo vidjeli. Ma, on i stožer su potpuno posvećeni, ljudi spavaju na Rujevici. Ovdje su od jutra do mraka. To je preduvjet za uspjeh. Bilo je, naravno, skeptika, ovo mu je prvi samostalan posao, malo tko bi se upustio u to, ali on je bio spreman.
Kako teče vaša suradnja? Jeste li zajednički odlučivali o transferima?
– Naša politika je uvijek bila ista: kada dovodimo igrača, nećemo ga dovesti ako većina nije za to. Moja riječ je tu zadnja, ali nema smisla da dovodimo igrača ako ga trener ne vidi u sustavu. Trener uvijek mora biti s nama u priči. Svi smo zajedno kreatori ove Rijeke. Može klub dovesti vrhunske igrače, ali ako trener nije pravi, onda je sve uzalud.
Ako bacimo pogled na udarne postave Rijeke u prethodnim utakmicama, one su, uglavnom, satkane od igrača koje ste doveli iz SHNL-a. Iz Istre, Slaven Belupa, Lokomotive, Gorice, Dinama… Formula za uspjeh čini se, barem naoko, prilično jednostavna.
– Moja filozofija se vrti oko igrača s ovih prostora, koji su iz naše lige ili vuku neke korijene. Oni se odlično prilagode, osjećaju pripadnost. Nije to isto kao sa stranim igračima koji, naravno, mogu biti i dobri, ali neki dođu samo odraditi posao. Primjerice, tu su Škorić i Čop, to su igrači koji odmah mogu unutra. Igrao sam vani, znam što je prilagodba. Drugačije je kada domaći dečko odjene dres, poput Matije Frigana, koji se bacao na glavu za klub.
Bilo je i skeptika oko dovođenja Duje Čopa, iako je u 2024. zabio 20 golova za “lokose”…
– Na terenu vas nitko ne pita za godine, bitni su ponašanje i igra. Znali smo kakav nam profil treba, znamo tko je Duje Čop, što je sve prošao. Igrao sam s njegovim ocem Davorom u Cibaliji, znam ga otkako je bio dijete. Davor je bio vrhunski, a i sin je odličan.
Zbrojimo li vaše prodaje u prethodna dva prijelazna roka, iznos – prema Transfermarktu – raste čak do 20 milijuna eura. Pritom, Pašalić je zabio dva pogotka u debiju u MLS-u, Smolčić igra odlično u Serie A, Ivanović je u brutalnoj formi…
– To je isto bitno, kada netko kupuje igrača, onda se raspituje koga su prodali, kako su se ti igrači razvijali itd. To i mi radimo. HNL se često podcjenjuje, a Rijeka je prepoznatljiva po tome da prodaje igrače za ozbiljan novac i ti se igrači onda dodatno razvijaju.
Nakon promjena u svlačionici, Rijeka je – ako ćemo kao mjerilo uzimati posljednju akciju “vatrenih” – ostala bez hrvatskih reprezentativaca. Igrama se, pak, nameće Toni Fruk, koji je srušio Hajduk na Poljudu, a u ovoj sezoni ima sedam pogodaka i sedam asistencija. Vidite li ga u nacionalnoj vrsti?
– Izbornik me prošle godine pitao o Toniju, znam da ima visoko mišljenje o njemu. Hrvatska je zaista jaka u veznoj liniji, ali nadam se da će Fruk biti dio reprezentacije. Zaslužio je to, jedan je od dva ili tri najbolja igrača u ligi. Odličan je dečko, skroman, to bi mu bila najveća nagrada. Iskreno, imali smo ozbiljnu ponudu za njega, ali znamo što nam on znači. Takve je igrače teško nadomjestiti, ne možemo sve prodati.
Iako su gotovo svi igrači koje ste prodali u vrućoj formi na inozemnim adresama, posebno odskače Ivanović u belgijskom Royalu, klubu koji je proteklih sezona transferirao mlade napadače u Bundesligu za dvadesetak milijuna.
– On će sigurno napraviti ozbiljan transfer. Nadam se da će biti pozvan u reprezentaciju, bio je blizu prošle godine, ali tada se dogodio onaj ubod pauka, kasnije je upao u krizu. Stalno su se ti igrači kod nas podcjenjivali, bilo je puno upitnika, a sada pokazuju pravu vrijednost – zaključio je Raić Sudar.
