Iza Ivana Mandića sezona je iz snova. Vratar Vukovara 1991 branio je na 30 utakmica, a mreža mu je ostala netaknuta u čak 20. Ukupno: samo 11 primljenih pogodaka. Brojke koje zaslužuju komplimente.
– Zvuči moćno, ali realno. Imao sam i susreta gdje sam bio gotovo bez posla. Zato su te nule zapravo momčadska stvar – kaže skromno Mandić.
No, sezona nije bila nimalo laka. Dapače, završnica je bila prava drama.
– Opatija nam je disala za vrat cijelo vrijeme. Tjerali smo jedni druge da idemo preko granice.
Sve se slomilo u posljednjem kolu.
– Tada smo pokazali da smo najbolji. Ne vjerujem da itko može reći da nismo zasluženo prvaci.
Potom zasluženi predah, prvi tjedan kod obitelji u Petrinji, potom nekoliko dana u Tisnom, pa Zagreb.
– Sad sam već lagano nestrpljiv. U ponedjeljak u 18 sati krećemo. Jedva čekam prvu prozivku.
Uzbuđenje se osjeća dok izgovara svaku riječ. Zna da ulazi u ligu snova. I to doslovno.
– Tek prije nekoliko dana sam stvarno shvatio gdje smo došli. Maksimir, Poljud, Rujevica, Opus Arena… Elita!
Zvuči kao bajka, ali realnost je još i uzbudljivija. Dvaput Maksimir već u prva dva kola!
– Prvo Lokomotiva, pa Dinamo. Sjajno! Baš sjajno. To su utakmice koje se pamte. Za svakog od nas, to je velika prilika.
Mandić ne gubi tlo pod nogama. U isto vrijeme – skroman i ambiciozan.
– Zanima me gdje smo kao ekipa. Još nismo kompletirani, prerano je za velike izjave. Ali… Volio bih znati koliko možemo. I doznat ćemo uskoro. Vrlo sam optimističan.
I osobno je motiviran kao rijetko kad.
– I mene zanima koliko mogu, koliko vrijedim na toj razini. Ovo je sad nešto potpuno novo. I izazovno.
Za Mandića, prilika za dokazivanje nikad nije bila veća. I ne skriva što misli o onome što dolazi.
– Siguran sam da nas ne treba odmah otpisati. Imamo dobar kostur, znamo što hoćemo. Vjerujem da će uprava složiti ekipu koja može konkurirati.
Za kraj, još jedanput, bez velike pompe, ali s puno vjere u momčad i sebe:
– Radili smo jako puno da bismo došli ovdje. Sada je vrijeme da pokažemo koliko vrijedimo. I, vjerujte, pokazat ćemo!
