Jedan od najboljih igrača Lokomotive, kapetan Mateo Marić (26), prošloga je tjedna napustio Zagreb i preselio je na Cipar. Potpisao je dvogodišnji ugovor s Omonijom iz Nicosije, uz opciju produžetka ugovora za još jednu godinu.
Pouzdani zadnji vezni igrač na Kajzerici je proveo tri i pol godine (došao je, u siječnju 2021. godine, iz Širokog Brijega), za Lokomotivu je odigrao 126 utakmica (devet pogodaka, sedam asistencija) i njegov će se odlazak još kako osjetiti. Marić se početkom lipnja i oženio, a tih je dana stigla i ponuda iz Cipra…
– Sve se dogodilo prilično brzo, prije nekoliko tjedana javili su se iz ciparskog kluba i brzo smo se dogovorili. U četvrtak sam obavio liječnički pregled i potpisao ugovor, zasad je sve dobro, lijepo sam primljen i u ponedjeljak počinjemo pripreme za novu sezonu. Bit ćemo tjedan dana u Nicosiji, a onda odlazimo na dvotjedne pripreme u Poljsku – rekao nam je najprije Marić.
Na Kajzerici ste proveli tri i pol godine, kakav je osjećaj bio napustiti Lokomotivu?
– Još mi je sve pomalo čudno… Kad sam dolazio u Lokomotivu nisam očekivao da ću ostati tako dugo, mislio sam da ću na Kajzerici biti najviše dvije godine. Međutim, ostao sam gotovo dvostruko duže i stvarno sam bio vrlo zadovoljan tim danima u Lokomotivi. Ali stigla je dobra ponuda, preda mnom je novi izazov, želim igrački napredovati. Omonia pripada vrhu ciparskoga nogometa, uvijek se bori za naslov, za plasman u Europu…
Koliko vam je ta klupska natjecateljska ambicija nedostajala u Lokomotivi, kojoj je svake sezone najvažnije što prije osigurati ostanak, pa onda što bude?
– Iako smo mi u svlačionici, trener i igrači, na početku svake sezone razmišljali o borbi za Europu, iako su možda i u vodstvu klubu to željeli, ali nisu javno iskazivali, ipak nam je nešto nedostajalo na tom planu. U posljednjoj smo sezoni iznenađujuće bili u borbi za četvrto mjesto do predzadnjeg kola i žao mi je što nismo napravili taj iskorak na europsku scenu. Ali klub je takav, prvi je cilj ostati u ligi, velika je fluktuacija igrača. Pa samo smo tijekom prošle sezone ostali bez osmorice važnih igrača, a na kraju smo se borili za Europu. Trener Silvijo Čabraja radi odličan posao, nije lako svake sezone krenuti od početka. Eto, sad sam i ja otišao, tko zna tko će još otići…
“Nadam se pobjedi protiv Italije, Hrvatska je uvijek bila najbolja kad je bilo najteže”
Koliko ste danas bolji igrač u odnosu na vrijeme kad ste došli na Kajzericu?
– Neusporedivo sam bolji igrač. Za taj sam napredak zahvalan svima u klubu, poglavito treneru, imao je veliko povjerenje u mene, dao mi je i kapetansku vrpcu, fenomenalno je bilo raditi s njim.
Iako je imao ugovor do ljeta sljedeće godine, Marić je Kajzericu napustio bez odštete (!?) i to na temelju dogovora s klupskim vodstvom. A bivši kapetan Lokosa izdvojio je utakmice koje će zauvijek pamtiti:
– Pobjeda 3:0 u Maksimiru protiv Dinama, odigrali smo savršenu utakmicu, nije baš lako na taj način pobijediti Plave u njihovu dvorištu. Pa dvije pobjede protiv Hajduka u Splitu, to su mi svakako najljepša sjećanja. A gorki su i bolni bili teški porazi protiv Hajduka i Rijeke…
Marić je bio mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine (do 2. godine), ali nakon toga nije imao nikakve kontakte s vodstvom tamošnjeg Saveza. Pomno prati Euro i vjeruje da će Hrvatska proći skupinu…
– Nadam se pobjedi protiv Italije, Hrvatska je uvijek bila najbolja kad je bilo najteže.
U Omoniji je dosad igrao i bivši lijevi branič Dinama i Lokomotive, Čeh Jan Lecjaks, no otišao je prije nekoliko dana u Neu Salaminu. A Marićev će trener biti bivši Hajdukov strateg, Litavac Valdas Dambrauskas, koji je također ovih dana preuzeo momčad…
– Nedavno smo razgovarali, nadam se da ćemo dobro surađivati – rekao je na kraju Mateo Marić.
