Varaždin se u mnogočemu profilirao kao ugodno iznenađenje ove sezone – stabilan u sredini ljestvice s ambicijama prema Top 4, kao i s nizom kvalitetnih i čvrstih nastupa, posebno protiv jačih protivnika. No, kad se dublje zagrebe ispod površine, dolazi se do jednog ključnog problema koji već duže vrijeme koči napredak: neefikasnost u napadu.
Pogledamo li brojke – Varaždin je momčad s uvjerljivo najmanje postignutih pogodaka od svih klubova u gornjem dijelu tablice. A kada uzmemo u obzir da napadačka trojka (Dabro, Antunović, Poldrugač) zajedno ima jedan gol u SuperSport Hrvatskoj nogometnoj ligi ove sezone – alarmi se sami pale.
Dabro, iako igrač s dobrim fizičkim predispozicijama i solidnim osjećajem za prostor, često previše vremena provede okrenut leđima golu, bez pravovremenog ulaska u završnicu. Njegovih šest promašenih velikih prilika pokazuju da ulazi u pozicije, no realizacija jednostavno nije trenutačno na razini potrebnoj za napadača momčadi koja se bori za europske pozicije.
Mate Antunović je još uvijek u fazi privikavanja, ali postavlja se pitanje može li se očekivati da jedan 21-godišnjak bez previše SHNL iskustva preko zime postane ključna figura napada? Trenutačno u devet nastupa za Varaždince (što od prve postave, što ulasci s klupe) nije postigao pogodak niti upisao asistenciju, iako posjeduje zanimljive tehničke kvalitete.
Jurica Poldrugač pak, unatoč energiji i borbenosti, konstantno kasni u reakcijama i ne snalazi se u završnici. Njegov angažman je vidljiv, ali konkretnog učinka nema – a to je ono što u napadu presuđuje.
Šafarić je pokušao mnogo toga – rotacije, promjene sustava, izmjene tijekom utakmice – ali bez prave “špice” sav trud u gradnji igre ostaje neokrunjen. Paradoksalno, Varaždin vrlo često pobjeđuje “bitke” u posjedu, broju napada, pa i šansama – ali ne dobiva “rat” pogodaka.
Pohvalno je što se ekipa i dalje taktički razvija. Obrana funkcionira gotovo besprijekorno, vezna linija ima dinamiku i sve više nadigrava protivnike, a bočni igrači redovito sudjeluju u napadima. No, dokle god napadači ostaju statistički nevidljivi, taj napredak neće biti pretočen u bodove.
U utakmici protiv Gorice, kao i u prethodnim kolima, vidjelo se da momčad ima igru – ali nema egzekutora. A to je problem koji ne rješavaju ni taktičke korekcije ni vizualni dojam – nego konkretni potezi u završnici.
Uoči utakmica s Rijekom i Hajdukom, dvije vodeće momčadi lige, ostaje otvoreno pitanje: može li Varaždin do pozitivnog rezultata bez igrača koji zna zabiti kad je najpotrebnije? Ili će se napadačka kriza još dublje ukorijeniti, ostavljajući dobre predstave bez prave nagrade? A možda ih upravo riječi Šafarića uzdrmaju i konačno krenu biti konkretniji pred golom protivnika…
