Nikada Dinamo nije eliminiran iz nekog europskog natjecanja nakon što je u prvoj utakmici pobijedio 3-0. Međutim, svi koji su pozorno pratili maksimirski ogled Dinama i Qarabaga drže kako hrvatskog prvaka u Bakuu čeka iznimno zahtjevna utakmica.
– Nadam se da uočeni nedostaci i problemi u igri nisu gurnuti pod tepih. Uostalom, niti trener Jakirović nije bio zadovoljan izvedbom svoje momčadi. Poglavito u prvom dijelu dvoboja. Nedostajalo je u Dinamovoj igri agresije, a uočljiv je bio i izostanak reakcije nakon izgubljene lopte. Također, previše je veznih igrača bilo iza lopte, što je stvaralo pritisak, a posljedično i nesigurnost u igri zadnje linije. Dinamova momčad protivniku je dopustila neuobičajeno puno prilika za gol. Na razini Lige prvaka, pa čak i u fazi doigravanja, takvo što je nedopustivo – konstatira Ilija Lončarević, bivši trener Dinama.
No, igra “modrih” dobila je nove konture nakon 60. minute, kada je trener Jakirović “resetirao” sustav, i momčad iz 4-2-3-1 prerasporedio u 3-5-2. Je li to bio ključan trenutak utakmice?
– Jakirović je morao reagirati, jer bilo je evidentno da Dinamova igra pati. No, kada govorim da su “Dinamovi igrači loše stajali na terenu”, prije svega mislim da pojedince, a ne na momčad, odnosno sustav igre. Jakirović je ubacivanjem trećeg stopera napravio pametnu stvar. Dobio je na stabilnosti cijele momčadi. Moram priznati da mi igra gostujućeg sastava u tim trenucima nije bila posve jasna. Qarabag je nastavio s napadačkom igrom i “tražio” izjednačenje. Mislim da bi za njih bilo uputnije da su “stali na loptu” i držali rezultat 0-1. Ovako su nerezonski izgubili neke lopte u fazi napada i omogućili Dinamu kontre i polukontre. Azeri su upali u vlastitu zamku.
Postoji li opasnost da se Qarabag i u uzvratu zatekne u završnici akcija s pet, šest igrača? Kako Dinamo to može spriječiti?
– Igrači na terenu djeluju u skladu sa situacijom u kojoj se nađu, a ona je često uvjetovana ponašanjem suparničke momčadi. Dinamovi igrači ostavljali su Azerima puno slobodnog prostora, i oni su to vješto iskorištavali. Kao bik na koridi kada vidi crvenu krpu, tako su se i igrači Qarabaga zalijetali u prazne koridore. Na Dinamovu sreću, igrači azerbajdžanskog prvaka nisu to znali naplatiti. Teško mi je reći – je li to bio samo njihov loš dan, ili naprosto imaju problem s realizacijom. Iako su Ludogorecu “utrpali” sedam komada…
Lončarević je posebno istaknuo jedan detalj, koji je uvelike utjecao na opskurniji dojam Dinamove igre tijekom prvih sat vremena maksimirskog ogleda.
– Prema dostupnim podacima, samo su trojica Dinamovih nogometaša tijekom prve utakmice pretrčali više od deset kilometara (najviše Baturina, s 11.000 metara). Za Ligu prvaka, to je premalo. Većina problema Dinamove momčadi i proizašla je zbog deficita trke. Taj segment se u Bakuu treba značajno popraviti.
Razvila se i polemika – treba li Dinamo u Bakuu s trojicom ili četvoricom igrača u zadnjoj liniji, odnosno s jednim ili dvojicom napadača? I ako se Jakirović odluči za jednog – je li to Petković ili Kulenović?
– Jedino u sustavu 3-5-2 Dinamova bi igra mogla istrpjeti dvojicu napadača. Sustav 4-4-2 ne može proći. Meni je dvojba – Petković ili Kulenović, bespredmetna. Ne možeš “na golu”, uz Nevistića, imati još jednog vratara. Tako i u napadu, ako se Jakirović odluči za jednu špicu, onda je to Petković. Zna se hijerarhija u momčadi. Bez obzira na formu. Kulenovićeva statistika ove sezone za svaku je pohvalu, i stožeru omogućuje više taktičkih rješenja. No, Dinamova igra ovisit će prije svega o veznoj liniji. Svi nogometaši Dinama u Bakuu moraju istrčati preko deset kilometara. Poglavito igrači sredine terena. Bez toga nema Lige prvaka!
Bi li pogodak i vodstvo Dinama (u prvih pola sata igre) razriješili dvojbe?
– Moguće. Ali, ne treba se zavaravati. Qarabag je ozbiljna momčad. Dinamo ne bi smio razmišljati isključivo o branjenju rezultatske prednosti iz Zagreba. Naprosto, hrvatski prvak mora demonstrirati svoje najbolje izdanje, jer u konačnici, ima i bolju momčad – smatra Lončarević.
