Prije otprilike tjedan dana hrvatsku nogometnu scenu potresao je Bruno Petković koji je gostovao u emisiji Podcast Inkubator. Pričao je, između ostalog, o svom odlasku iz Dinama, sastanku s predsjednikom uprave Dinama Zvonimirom Bobanom nakon kojeg su dogovorili sporazumni raskid ugovora te objasnio kako je samo jedna strana istine izašla u javnost, ona Bobanova.
– Rekao sam mu: “Ako vam dam ruku, kao da sam potpisao ugovor. Dajte mi sedam-osam dana da se odmorim i vidimo se tu.” Malo su mu se okrenule oči, imam neku teoriju da ima bipolarni poremećaj. Pitao me: “Nisi siguran da ostaješ?” i rekao: “Tamo su ti vrata, idi tražiti novi klub.” Rekao mi je da se nemam od čega odmoriti jer nisam igrao. Tada je krenula rasprava, napadali su svi moju obitelj i ekipu, izgubili smo prvenstvo, rekao sam mu da se od svega toga moram odmoriti. Smirio se na kraju i rekao da se vidimo za sedam dana. Da bi sutradan nazvao mog menadžera, rekao: “Bruno više nije dio ekipe” – rekao je tada Petković.
Danas su nakon posljednje utakmice prvog kola nove sezone SHNL-a, koju su igrali Varaždin i Gorica, koji su remizirali 1:1, cijelu situaciju komentirali stručni analitičari MAXSporta Joško Jeličić i Hrvoje Vejić.
– Moram se osvrnuti na Brunu Petkovića. Znam što znači vađenje iz konteksta pa sam si dao truda da pogledam i gledao sam 25 minuta. On je sedam puta o sebi pričao u trećem licu jednine. To je bio obračun ega sa Zvonom Bobanom. Pravi alfa mužjak to rješava na licu mjesta, a ne čeka mjesec dana da kmeči u podcastu. Razina gdje ti pričaš o Stojkoviću, Dabcu, čak i o Ademiju je razina koja daje za pravo Zvoni što se riješio takve osobnosti, neću reći kvaliteti igračkoj. To što je u 30. godini potpisao za Kebabspor, to je njegov problem. Sada kad pogledamo senatore: Ademi otišao u Ujpest, Petković u Kocaelispor, Pjaca nema klub, Ristovski u Sarajevo. Tržište je reklo svoje, trebalo se riješiti tog balasta. Njegova teorija o bipolarnom poremećaju… Treba paziti što govori – rekao je Jeličić, a odmah se nadovezao i Vejić.
– Ponaša se kao uvrijeđena frajlica. Stvari koje se događaju u internom razgovoru se ne iznose, posebno ne o trećim osobama – zaključio je Vejić.