Samododani epitet Posebnog, nakon niza epizoda koje su mogle ili morale biti uspješnije, Jose Mourinho opravdava na čelu Benfice, a takva misija u ranom startu zahtjeva dolazak na mjesto na kojem je i postao ‘The Special One‘. Portugalska momčad sa svojim novim šefom u sklopu drugog kola Lige prvaka večeras stiže na Stamford Bridge, za čiju je publiku Mourinho u znatno većoj mjeri bio anđeo nego vrag, no svejedno je teško predvidjeti u kakvom će ga tonu večeras dočekati plava vojska.
– Osvojio je tri naslova prvaka i potpuno preokrenuo stvarnost našeg Chelseaja. No, bio je i menadžer Tottenhama… Vjerujem da, unatoč tomu, neće biti neprijateljskog pristupa – kaže za BBC Tim Rolls, navijač Bluesa koji je na tribinama proživio oba Mourinhova mandata na londonskoj klupi (2004.-2007. i 2013.-2015.).
Rollsov navijački iskaz kratki je sažetak ukupnog doživljava – Londončani nikada neće zaboraviti Mourinhove pothvate na Stamford Bridgeu, ali ni “izdajničke” činove. Nekako su još mogli progutati odlazak u Manchester United (2016.), premda je Chelsea tada sa stadiona uklonio sliku njegove prve i slavne generacije. Potpis za Tottenham (2019.) doživljen je kao puno ozbiljniji grijeh, tim više što je Portugalac ranije kazao kako previše voli navijače Chelseaja da bi se našao na klupi bilo kojeg drugog londonskog kluba.
– Htjeli smo da se po Joseu nazove tribina, ali sada je spalio sve mostove – govorio je tada, igrom slučaja, opet Tim Rolls.
Navijačko nezadovoljstvo takvim odabirima nije osjetio samo Mourinho, već i njegov slavni kaput marke Armani, kojeg je nosio veći dio nezaboravne sezone 2004./2005., popraćene naslovom Premier lige (prvim od dva u nizu) i Liga kupa. Nakon toga Mourinhov će kaput završiti u rukama jednog navijača Chelseaja – na aukciji je plaćen 25 tisuća eura (!), a zatim doniran klupskom muzeju. Kada je Portugalac završio u Unitedu, šef muzeja naložio je da se kaput premjesti iz glavnog u sporedni hodnik, a nakon potpisa za Spurse uslijedila je prijeteća (i šaljiva) poruka jednog radnika:
– Sada ćemo ga premjestiti u podrum!
Anegdota nema nikakve veze s današnjim susretom, no zoran je pokazatelj onoga što je Mourinho predstavljao u Engleskoj. I prije njegova dolaska smatralo ga se odličnim trenerom, ali u Londonu je postao i više od toga. Šarmom i inteligencijom, te i nepopravljivim egom i sarkazmom, za igrače se ispostavio generalom za kojeg vrijedi i poginuti. Navijači su, pak, u tom liku vidjeli spasitelja, toliko se snažno povezavši s trenerom da su sve njegove poteze, kako to sugerira selidba Armani kaputa, shvaćali i suviše osobno.
Jose Mourinho nije bio samo najpametniji, nego i najprovokativniji tip u prostoriji. Zato je engleskim medijima stigao kao “naručen”, plus što je i sam tražio svjetla reflektora, dijelom kako bi odvukao pozornost sa svojih igrača, no još više zato što mu se to jednostavno svidjelo. Presice su mogle biti zanimljivije čak i od dobrih utakmica, zapamćeni nogometni govori miješali su se s hvalisanjem, ismijavanjem i omalovažavanjem suparnika, pumpajući Mourinhovu popularnost do neviđenih razmjera. Do mjere da je uz nagrade najboljeg trenera lige pokupio i “titulu” muškarca godine magazina GQ, te snimao propagandne reklame pomirenja Bliskog istoka…
Prvi mandat završio je u rujnu 2007. nakon što je loše ušao u treću sezonu. Oproštaj nije bio emotivan kao kod onog ciglenog zida Santiago Bernabeua, kada je poslije finala s Interom 2010. plakao na Materazzijevu ramenu, no protresao je javnost. Govorilo se da Mourinho teško pronalazi zajednički jezik s Abramovičem jer jedno dvorište premalo je za dva “alfa mužjaka”, koji su si ipak pružili drugu šansu. U povratničkoj epizodi Mourinho je opet osvojio PL i Liga kup i opet ga je uhvatio “sindrom treće sezone”.
Katastrofalan start (16. mjesto uoči zimske pauze) izvukao je najgore od Mourinha – izraženije se svađao sa sucima, plaćao novčane kazne, govorio o krticama, izdajnicima i kukavicama koje ga miniraju, te nedostojnim igračima u svlačionici. Okomio se čak i na sposobnosti liječničkog teama, zbog čega ga je liječnica Eva Carneiro tužila na sudu. Alen Shearer kazao je da će takav odlazak dugoročno ukaljati Mourinhov ugled.
Shearerovo “prokletstvo” se obistinilo – Mourinho nakon Chelseaja nije osvojio niti jednu ligašku titulu i karijera mu je krenula silaznom putanjom, s glavnog hodnika preselio je u sporedni pa i u “podrum”, iz kojeg bi izašao tek po trofej Europske (United) ili Konferencijske lige (Roma). U Fenerbahčeu nije bio ništa više od loše reklame turskog nogometa, pa je u Benfici potražio nove podražaje i šanse za uspon. Hoće li započeti baš na Stamford Bridgeu?
– U tih 90 minuta moram zaboraviti na svoju povijest s Chelseajem, no prije i poslije meča dobro ću osjetiti gdje sam došao. Razlika u odnosu na to vrijeme? Više nisam toliko egocentričan, sada sam u nogometu da bih pomagao drugima, a ne samome sebi – kazao je Mourinho uoči dvoboja, u kojem bi šansu trebao dobiti i Franjo Ivanović, koji je u neočekivanom porazu od Qarabaga (2:3) upisao prve minute (20) karijere u Ligi prvaka, a sada će, pod palicom čovjeka koji Stamford Bridge poznaje kao svoj džep, tražiti iznenađenje kontra Engleza ranije poraženih kod Bayerna (1:3).
Mourinho se, inače, sedam puta na ‘Mostu‘ javio kao suparnik, broji samo jednu pobjedu (s Interom), dva remija i četiri poraza.
