Mala igra jedinica u stopu prati uvertiru spektakularnog okršaja na Poljudu. Dok će se Hajduk i Dinamo u subotu sudariti u 111. derbiju po redu u hrvatskom prvenstvu, i to u lovu na prvo mjesto – gdje će “modri” tražiti prvi trijumf nad “bilima” u ovoj sezoni, a Splićani će loviti prvu pobjedu nakon četiri utakmice – na našim smo stranicama ugostili čovjeka koji je odlučio prvi derbi u HNL-u. Klizećim startom pred samom linijom terena Ardian Kozniku (57) je u ožujku 1992. preusmjerio loptu u mrežu za drugi, presudni pogodak splitskog kluba na utakmici u Zagrebu. Godinu dana kasnije otvorio je petogodišnju avanturu u Francuskoj, nakon koje je, u ljeto 1998., nakon što je osvojio broncu s “vatrenima” na Svjetskom prvenstvu, odjenuo i dres maksimirskog kluba.
– Igrao sam za dva najveća hrvatska kluba, prvenstvo sam osvojio u oba dresa i moja je karijera bila ispunjena. Često se sjetim tog prvog derbija, ali i brojnih drugih, često pričamo o tome, nikad to ne zaboravljam. Bilo je zaista puno derbija za pamćenje, sjećam se i jednog na Poljudu kada sam zabio za pobjedu u posljednjim minutama, tada je Ibrahimović branio za Dinamo. Pamtim i prvi derbi u Dinamovu dresu na Poljudu, asistirao sam Viduki za pogodak, završilo je 1:1. Uvijek sam bio profesionalac na terenu, ali sjećam se da sam onda ušao i u Hajdukovu svlačionicu nakon utakmice, pa smo se izgrlili i izljubili – priča nam Kozniku.
Unatoč rivalstvu sjevera i juga, bivši napadač Cannesa, Le Havrea i Bastille cijenjen je u Splitu i u Zagrebu što mu je, sam kaže, najveće priznanje.
– Nikada nisam imao neke neugodnosti, uvijek govorim od srca i svugdje sam odlično primljen. Od malih sam nogu bio Hajdukov navijač, ispunila mi se želja i da zaigram za njih, a danas imam dobre prijatelje i u Torcidi i u Bad Blue Boysima. Zahvalan sam za obje strane, tako sam odgojen, i guštam u svim pobjedama.
Osim što sa širokim osmijehom priča o svom jednogodišnjem unuku Teu – kojemu su sportski geni očito suđeni jer mu je drugi djed Dražen Anzulović – Koznikuu ponos izvire iz glasa i dok priča o bivšim klubovima koji su, uz Rijeku, u igri za naslov prvaka.
– Svi se možemo složiti da je ovo prvenstvo vrlo neobično. Rijeka ima tri uzastopna poraza, a i dalje je prva, Hajduk nije pobijedio u četiri utakmice, a izjednačen je bodovno s Rijekom. Dinamo je bio u krizi, nisu im se smjeli događati porazi u prvenstvu, pogotovo nakon onako dobrih predstava u Ligi prvaka, a Hajduk i Rijeka nisu iskoristili te loše Dinamove utakmice, nisu išli naprijed i sad je sve moguće do kraja.
Tko je u prednosti uoči derbija na Poljudu?
– Kao prvo, moram skinuti kapu navijačima u Splitu jer sam siguran da će biti pun stadion, a igrači su tu gdje jesu zahvaljujući publici. Svaka čast Livaji, on je “top”, Rakitić je imao veliku karijeru, ali dio igrača možda nije svjestan kakvu podršku imaju i u kojemu klubu igraju. Što se tiče forme, Dinamo je u prednosti i u boljem psihološkom stanju, ali niti u jednom derbiju se ne mogu bodovi upisati unaprijed. Sve je izjednačeno, tko god bude prvak, bit će to zasluženo.
U posljednjem smo derbiju na Maksimiru vidjeli četiri pogotka (2-2), ali prethodni okršaji su uglavnom bili šahovske bitke i tvrdi sudari.
– Hajduk pod Gattusom igra drugačije, nije to možda ona “hajdučka” igra iz prijašnjih vremena, ali i dalje je u borbi za naslov. Volio bih pravi nogomet, ali pretpostavljam da će Hajduk stati u dobar blok, iako bi i Dinamo mogao biti oprezan u početku, ali mora ići na pobjedu ako želi biti prvak. Nadam se pravom derbiju, pa neka pobijedi bolji.
S obzirom na ulog, ali i činjenicu da otvaramo posljednji mjesec prvenstva, ne bi bilo iznenađujuće da ponovo jedan potez bude dovoljan za tri boda. Tko bi taj potez mogao režirati?
– Dinamo ima Baturinu, Pjacu, Kulenovića… Petković je klasa, a iako Kulenović nije poput njega, on je nepredvidljiv igrač, prati akciju do kraja, meni je drag. Pjaca namješta i zabija, dvije godine sam imao čast raditi s njim u Lokomotivi, u kadetima, i nikada mu nije bilo potrebno nešto reći dvaput, već tada je bio veliki profesionalac i talent. U Hajduku, zna se, Livaja može postići pogodak iz bilo koje pozicije, on je poput dvojice igrača, najveća je Hajdukova snaga.
Na kraju razgovora loptu smo prebacili u nogometne urede jer je na Maksimir ponovo zakoračio Zvonimir Boban, bivši suigrač našeg sugovornika.
– Zvone je moj kapetan, a Dinamo je dobio najveće pojačanje. Njegova karizma, znanje, razmišljanje, ima sve preduvjete da to posloži zdravo i ljude postavi kako treba. Ima otvorena vrata u cijelom svijetu, ima poznanstva i kontakte. To je pun pogodak, želim mu sreću – zaključio je Ardian Kozniku, koji je za hrvatsku reprezentaciju odigrao sedam utakmica i zabio dva gola.
