Dan prije odlaska momčadi za Marseille, u kamp Atalante, u Zingoniji, stigla je klupska vrhuška. Prvi među čelnicima kluba, Antonio Percassi, zadržao se u razgovoru “s nogu” s trenerom Ivanom Jurićem. Govor tijela ukazivao je na opuštenu atmosferu, harmoničan odnos predsjednika i trenera, za kojeg su mediji, a što će drugo u ovo vrijeme, već naznačili da mu posao visi u zraku. Ivan Jurić je tip koji nije bio u redu kada se dijelila doza kurtoazije. Splićanin govori ono što misli, jasan je i nesklon populističkim frazama.
– To su sve samo vaše priče, ja ne osjećam nikakav pritisak u klubu. Jedino što osjećam je želja i vodstva i mene kao trenera, kao i svih igrača, da što bolje igramo i ostvarujemo željene rezultate…
Tako se trener Atalante u obraćanju novinarima prije utakmice s Marseilleom odredio prema brojnim napisima novinara i “novinara”, medija i “medija”, a prema kojima mu od utakmice s Olympiqueom u Ligi prvaka, a onda u idućem kolu protiv Sassuola unutar Serie A, ovisi budućnost u Atalanti.
Jurić je očito nastupio s gardom čovjeka koji je dovoljno iskusan da procijeni kako mu nadređeni “dišu”. Antonio Percassi, nekoć igrač Atalante, potom predsjednik, vlasnik i čovjek koji je klub digao na (naj)više razine unutar talijanskog nogometa, ima već iskustvo s Gian Pierom Gasperinijem na slične teme. Kad ga je doveo 2016., bio je u iskušenju da nakon 5-6 kola posluša pritiske iz okruženja te promijeni “trenera čudnih postavki”. Nije to učinio i u idućih devet godina s tim je trenerom izgradio veliku Atalantu. Vratit ćemo se na tu situaciju u aktualnom kontekstu…
Prije toga treba naglasiti da je Atalanta, najslađim mogućim načinom, a to je pogodak u 90. minuti, pobijedila Marseille. Prva Jurićeva pobjeda u Ligi prvaka, koliko je god točno da uživa i dalje povjerenje vodstva kluba, bit će veliki kredit za hrvatskog trenera. Jer protiv razigrane momčadi kakva je ona Roberta De Zerbija, Atalanta je odigrala hrabro, borbeno i s ambicijom da pobijedi!
O tome svjedoči da su prije pobjedonosnog gola Samardžića imali kazneni udarac, koji nije realizirao Charles De Ketelaere. Uz to, imali su i poništen gol Ademole Lookmana, za kojeg je VAR provjera, kao i talijanski sudački analitičari, potvrdila da je Nigerijac bio u zaleđu. Sve se, međutim, vratilo gostima na kraju, iako su na uobičajeno temperamentnom (blago rečeno) stadionu Velodrome, kiptjeli od bijesa. Počevši od Roberta De Zerbija, još jednog od trenera koji su svojeglavi, nekonvencionalni, ali i posebno dobri stručnjaci.
– Ne razumijem više ovo o igranju rukom. Prije pogotka Atalante, igrača je lopta udarila u ruku, sudac je to trebao poništiti…
Nije, jer pravila jasno ukazuju da, ako se lopta odbije od nekog dijela tijela u ruku, to se ne tretira kao kažnjivo… No, dobro, De Zerbi, temperamentan kakav je, morao si je dati oduška, jer mu je poraz protiv Atalante osobito teško pao. Govorio je o tome i prije utakmice, ponovio je nakon…
– Ja sam iz Brescie, a poznato je da između nas i njih nema baš simpatija. Naučio sam to od malih nogu, odrastao sam na 100 metara od stadiona, i kad god je slijedio meč s Atalantom, ništa drugo nije bilo bitno…
De Zerbi nije htio novinarima otkriti je li točno da ima tetovažu koja ilustrira taj animozitet prema Atalanti, ali već je takvim odgovorom dao naslutiti. Kao i onim nakon izgubljenog meča, nakon što se iznova požalio na suđenje…
– I još izgubim od Atalante, koja mi nije simpatična. I još nam nisu dosudili jedan kazneni udarac…
Ivan Jurić je imao drugu priču u priči iz Marseillea. Štoviše, neugodna sekvenca sukoba s Ademolom Lookmanom prilikom izmjene, dobila je veću pažnju nego sama pobjeda. Koliko god rezultat bio prestižan, koliko god olakšava situaciju u klubu i treneru, medijska eksploatacija okršaja za vrijeme izmjene i “bistrenja” nakon utakmice na igralištu, imala je prioritet…
Ukratko, petnaestak minuta prije kraja Jurić je odlučio uvesti Musaha da osnaži vezni red i osvježi trku momčadi, a pozvao je na klupu napadača Lookmana. Reakcija mu je odmah bila polemična, a kada je prolazio kraj Jurića, Lookman mu je dobacio ljutito “why me?” Pritom je Nigerijac odbio uzvratiti “peticu” treneru, i to je Jurića nagnalo da ga uhvati za ruku i da mu da do znanja da se ne može tako ponašati!
Lookman nije nastavio hodati prema klupi nego se okrenuo i kao da je želio ići prema treneru, no odmah su se umiješali Jurićevi pomoćnici i kapetan De Roon te su igrača odveli na klupu. Na kraju utakmice, dok je cijela momčad slavila važnu pobjedu, jedino se Lookman odvojio i dalje ljut nije se želio priključiti. Tada mu je opet prišao Jurić i uslijedio je njihov razgovor, čiji sadržaj znaju njih dvoje.
– Nije se dogodilo ništa dramatično, to su normalne stvari u nogometu. Kao što je nedavno bilo s De Bruyneom i Conteom… – kazao je Jurić i dodao kako će se te “stvari” rješavati unutar zidina svlačionica.
Na Jurićevu je stranu odmah stao Arrigo Sacchi. Slavni trener je izjavio…
– Stavio sam se odmah u njegovu kožu i potpuno razumijem njegovu reakciju. Igrači kao da zaboravljaju da moraju respektirati trenera i njegove odluke, sviđale se njima ili ne.
I vraćamo se tu Antoniju Percassiju. Koji je ljetos pokazao čvrst gard kada je Ademola Lookman pod svaku cijenu htio napustiti Atalantu. Percassi je prihvatio tu njegovu veliku želju, ali je postavio uvjete koje Inter, koji je zapeo za njegov dolazak, nikako nije htio prihvatiti.
Percassi je bio ozlojeđen kako milanski klub iza kulisa utječe na igrača njegova kluba, ali postavio se poslovno. Ukoliko baš toliko želite Lookmana, naša cijena je 50 milijuna. Trakavica u pregovorima nije imala sretan kraj za Inter i pogotovo igrača, koji se svima zamjerio u Bergamu, pogotovo navijačima kada je izbrisao sve poveznice na društvenim mrežama s klubom u kojem je iskoračio.
Kako je Inter došao samo do 40 milijuna, ponuda je definitivno odbačena, a Lookmanu naređeno da se priključi pripremama. On je to dosta dugo eskivirao, ali kad je shvatio da će izgubiti prvi dio sezone i kompromitirati nastavak karijere, nevoljko se vratio. Upravo je Jurić, svjestan njegove kvalitete i važnosti, stvarao ozračje da se igrač vrati bez opterećenja zbog reakcija okruženja. I tako je na kraju bilo, činilo se da će svi biti na miru te da će Lookman još odigrati na visokoj razini za Atalantu, a onda idućeg ljeta otići.
No, Nigerijac teško prihvaća one odluke koje mu nisu po volji. Prošle je godine, također u europskoj utakmici, protiv Club Bruggea, izgubio živce i zakačio se s trenerom Gasperinijem. On je u izjavi nakon utakmice bio ljut što je Lookman na svoju ruku pucao jedanaesterac, iako nije bio zadužen za njegovo izvođenje. Propustio ga je realizirati, a Gasperini je potom novinarima kazao da je jedan od lošijih izvođača, čime je odao veliku ljutnju prema igraču.
Taj detalj je sada aktualiziran, kao jedan od pokazatelja kako je Lookman teško ukrotive naravi, sjajan igrač, ali ako nešto nije po njegovom, onda i troublemaker. Dodatno li time teži odnos s Atalantom u smjeru toga da klubu “dosadi” njegovo ispadanje iz tračnica discipline, pa ga ipak prodaju u siječnju?
Sve su opcije moguće, iako je sada za Atalantu i Ivana Jurića najvažnije da su ostvarili pobjedu koja može biti snažan vjetar u leđa u nastavku sezone…
