Od početka suradnje Gennara Gattusa i Nikole Kalinića, a njihova je kooperacija zbog sad više nebitnih razloga trajala nešto više od tri mjeseca, tragalo se za pojačanjima u napadačkoj liniji s naglaskom na centralnu špicu. Rupa je također nastala i na krilima jer su otišli Josip Brekalo i Laszlo Kleinheisler.
Pravo krilo bio je tek Ivan Perišić čiji su planovi očito bili slični potonjem dvojcu, ali njihove su ruke ipak bile vezane. Kako je Kalinić prekrižio Dajakua i Benrahoua, bilo je jasno da krilo mora doći. Bio je tu i Sahiti kojemu se u Hajduku više nije ostajalo i osjetio je da je vrijeme za promjenu koja se nedugo zatim i dogodila.
Gennaro Gattuso želio je Abdoulieja Sanyanga, a Gambijac je stoga i obukao bijeli dres. Ipak, cijelo smo ljeto slušali priču o novcima, slobodnim igračima i potrebi za svježom krvi na krilu.
I ona je stigla u smiraj prijelaznog roka u liku i djelu Stipe Biuka. Bila je to ofenziva Nikole Kalinića u “pet do dvanaest” kada su blizu Poljuda bili i Jan Mlakar te Toma Bašić. Na kraju je samo mladi hrvatski reprezentativac zadužio svoju bijelu 27-icu i to kroz posudbu do kraja sezone bez prava otkupa i Real Valladolida. “Pravi” Ronaldo pustio je Biuka na Poljud, a on se unatoč ozbiljnoj ponudi Rakowa jedva dočekao vratiti kući.
Doimao se taj posao kao vatrogasno rješenje, ali je u njemu ležala obostrana korist pa je ta situacija imala “win-win” etiketu. Biuku je trebao kontinuitet nastupa, a Bijelima kršteno krilo. Stipe, rođen na Stipandan 2002. godine, posjeduje sve ono što je Gattusu na krilu nedostajalo.
Pričamo o motoričnosti i brzini te moći igre jedan na jedan. Sezonama unazad Hajduk traži učinkovito krilo koje će puniti statističke rubrike, a pronašao ga je baš u Biuku polusezonu pod Paolom Tramezzanijem. Tada je 21-godišnjak eksplodirao kroz suradnju s Markom Livajom, a nedugo potom promijenio je sredinu i otišao preko bare. Svom klubu donio je 6,5 milijuna eura s tim da je transfer s bonusima dosegao i 8 milijuna.
Osim spomenute efikasne polusezone pod Talijanom, Biuka je konstantno pratila ta neučinkovitost. Točnije, problem je uvijek bila završnica. Sve napravi sjajno, ali kad treba pobrati vrhnje akcije tu zašteka, bilo kroz loše rješenje ili loš udarac. U MLS epizodi je u trideset utakmica postigao tri gola, a bolju statistiku nije imao niti u Valladolidu. Biuk pod Gattusom u novom hajdučkom mandatu ima kontinuitet nastupa, ali za sada sve stoji samo na tome. Istina, upisao je jednu asistenciju protiv Bilogore, a još čeka na svoj povratnički zgoditak. Svoje top karakteristike poput tehnike i driblinga te brzine nije izgubio, ali čini se da završnica i dalje nije došla na svoje, barem za sada. Lijepo ga je gledati na terenu, ali morat će početi isporučivati konkretan učinak.
Gattuso je za sada s njim strpljiv i daje mu priliku, ali treba uzeti u obzir da se konkurencija na krilima povećala, pogotovo povratkom Sanyanga. Biuk i Durdov su u posljednje vrijeme “kuvertirani” na krilu, ali pitanje je kako će se situacija razvijati. Kao da svi čekaju da Biuk konačno eksplodira i izbaci iz sebe sav potencijal, ali to nikako da se dogodi. Mnogi upravo Gattusa vide kao ključan faktor u otključavanju Biukove top kartice i paketa.
Poznato je da Talijanu igra onaj tko se pokaže na treninzima, tako da mladi reprezentativac ovisi sam o sebi. Bude li najbolji na treningu, igrat će. Računica je vrlo jednostavna. Možda će Biuka dodatno motivirati i konkurencija jer se sada i na treningu ima s kim nadigravati. Za sada drži primat na krilnoj poziciji, a koliko će to dugo trajati odlučit će jedino Gattuso. Svakako, u Biuku potencijalno leži kapitalno pojačanje za ambicije Bijelih ove sezone.
Nikakav pritisak ne stavlja nitko na leđa krilnog napadača, zna i on sam da može još bolje. Ono što se čeka jest trenutak njegove eksplozije. Kakav god u budućnosti bio njegov status, ako će mu netko vjerovati, onda je to Gattuso. Talijan traži kvalitetu, a Biuk ju neosporno posjeduje. Kada će i hoće li se razgoriti, pitanje je na koje odgovor nude samo sljedeće utakmice.
