Riječka squadra ispucala je sva tri džokera u protekla tri kola gdje je nanizala tri poraza. Izabranici Radomira Đalovića, što je najbolje od svega, i dalje su vodeća momčad prvenstva, koja sve ima u svojim nogama. I dalje su jedini u mogućnosti osvojiti dvostruku krunu ove sezone, no za takav podvig više neće moći računati na pomoć drugih, odnosno kikseve konkurencije.
Baš kao što se nije mogla u prošlom kolu nadati kako će i Hajduk i Dinamo opet izgubiti, a ona, bez obzira na vlastitu utakmicu, ostati na čelnoj poziciji jer je igrala baš protiv Dinama, takvu nadu ostavila je i pred vratima aktualnog, 33. kola SuperSport HNL-a u kojem će baš Hajduk i Dinamo u Splitu odmjeriti snage.
Riječani ne trebaju ni pomišljati gledati i nadati se ičemu kada je konkurencija u pitanju, za njih je Gorica na Rujevici finale Lige prvaka. Finale svjetskog prvenstva, finale svih finala i takve će povijesne utakmice do kraja aktualne sezone biti još četiri (odnosno šest računa li se i dvostruki kup finalni susret protiv Slaven Belupa). Ruku na srce, Bijeli su se sami doveli u takvu situaciju, baš kao što su prije toga imali nekoliko prilika za povećanje prednosti, tako u nedjeljnom dvoboju protiv Carevićevih pulena jednostavno nemaju pravo na kiks.
I ne samo to, nemaju pravo ni primiti prvi pogodak jer “modus operandi” ove sezone kaže kako Rijeka još ni jedanput rezultatski zaostatak tijekom susreta nije pretvorila u pobjedu. Nešto neodlučenih dvoboja ima (remi protiv Gorice bio bi ravan porazu), no Radomir Đalović i njegova momčad kroz cijelu su sezonu, a posebice u njezinom proljetnom dijelu, pokazali da ne postoji plan B u slučaju da stvari ne idu onako kako su oni zamislili i u slučaju rezultatskog minusa.
Rezultati idu upravo “na mlin” toj konstataciji, u svih šest ovosezonskih poraza koje je su Bijeli doživjeli, protivnik je svaki put poveo. I ne samo to, u pet od šest tih dvoboja riječki dečki nisu ni pronašli put do mreže, iznimka koja potvrđuje pravilo, kada su riječki ovosezonski porazi u pitanju, jest podbačaj u Koprivnici od Slaven Belupa (2:1) kada su Riječani furiozno ušli u dvoboj, potpuno zasluženo poveli i onda doslovce – nestali s terena.
Kada već ne mogu preokrenuti rezultat u svoju korist, Bijelima ne preostaje ništa drugo nego u ranoj fazi utakmice maksimalno stisnuti goste i nadati se da će neka od prigoda, koje će sigurno stvoriti, otići u mrežu vratara Gorice. Ako je moguće, i dvije, tri, da budu dovoljan zalog za ostatak utakmice.
Otegotna okolnost Rijeci sigurno će biti izostanak ozlijeđenih igrača (Butić, Škorić, Radeljić…), ali i neigranje Tonija Fruka, prvog strijelca momčadi, koji je u Maksimiru, nakon što je dobio dobre “batine”, nerijetko i nekažnjene (pa čak i nedosuđene, a onda i “službeno” opravdane), zaradio i treći žuti karton zbog kojeg će propustiti ogled protiv nekadašnjeg kluba.
Ne računajući pobjedonosni gol Menala u sudačkoj nadoknadi protiv Varaždina, koji je opet bio plod sjajne suradnje i duplog pasa s riječkom “desetkom”, minimalne pobjede protiv Lokomotive u ligi i Istre u polufinalu Kupa trasirane su upravo pogocima Fruka, a to su dvije posljednje riječke pobjede…
Koliko Rijeku čeka težak zadatak, najbolje govori podatak da je posljednji put (ne računajući već spomenuti gol Menala) igrač koji nije Toni Fruk postigao gol iz igre (Janković je poentirao protiv Hajduka, ali iz jedanaesterca) još u velikoj pobjedi protiv Dinama od koje je prošlo više od dva mjeseca…
Bez obzira na sve nedostatke i izostanke, vodećoj momčadi SuperSport HNL-a igraju samo pobjede!
