Ne treba biti vrsni nogometni stručnjak da bi se zaključilo kako Rijeku na Toumbi, kultnom stadionu PAOK-a u njegovom Solunu, čeka najveći izazov sezone do sada. Razloga za to je mnogo, počevši od onog da je PAOK sigurno najkvalitetnija momčad s kojom se Rijeka do sada susrela ne samo u europskim izazovima već i u aktualnoj sezoni, do činjenice da je grčka momčad, pokazuje to i statistika, znatno uspješnija na svom stadionu nego u gostima.
Nije da Rijeci taj stadion nije poznat, još 2021. godine Bijeli su u sklopu play-offa Konferencijske lige izvukli grčku momčad i na njezinom terenu odigrali 1:1. Uzgred rečeno, to je jedini pozitivan rezultat hrvatskih klubova na ovom stadionu, a gostovala je tu i Lokomotiva, Hajduk i Dinamo.
“Desetkovana” Rijeka tada se uspješno branila (zbog ozljeda nisu igrali Murić, Labrović, Drmić, Smolčić i Selahi), čak i povela pogotkom Lepinjice, da bi finalni rezultat u sudačkoj nadoknadi postigao Galešić, danas stoper Dinama, autogolom u 90+4. minuti dvoboja. U konačnici je riječka momčad, koju je tada vodio Goran Tomić, aktualni trener Istre 1961, na svom terenu izgubila s 0:2 i ostala bez jeseni u Europi…
Ako će netko biti na kušnji u Solunu, onda je to zadnja linija Rijeke predvođena stoperskim dvojcem Majstorović – Radeljić, a bude li potrebe ovosezonska riječka akvizicija i vrsni stoper Anel Husić kao “zapeta puška” čekat će na klupi za pričuve spreman pokazati zašto je jedan od rijetkih igrača za kojeg je Rijeka posljednjih sezona platila i, za riječke prilike, nemalu odštetu od gotovo pola milijuna eura.
Riječki “dirigenti” obrane na Rujevici su napravili odličan posao, nisu renomiranim grčkim gostima praktički dozvolili niti jednu veliku šansu, najbliže golu Grci su bili kod udarca Ivanušeca u prvom dijelu kada je PAOK prebacio težište na desnu stranu svog napada i preko kapetana Živkovića servirao loptu kao na pladnju povremenom hrvatskom reprezentativcu koji je udarcem iz prve s ruba kaznenog prostora pogodio gredu.
Rijeka je prvenstvo i Kup, odnosno dvostruku krunu prošle sezone, osvojila na “granitnoj” obrani. Momčad je u SuperSport HNL-u primila uvjerljivo najmanje pogodaka (svega 21 u 36 utakmica), a nerijetko je i te šampionske sezone pokazala kako zna odigrati na rezultat. Obrana je nešto na čemu počiva i Đalovićeva vizija nogometa, unatoč tome što je za vrijeme aktivne karijere bio ubojiti napadač i gol igrač.
Osim toga, od svojih je igrača tražio da se maksimalno oslobodi pritisak na riječku zadnju liniju. Drugim riječima, Rijeka kada se brani, u tome aktivno sudjeluje barem 10 od 11 igrača na terenu iako je nerijetko i prvi napadač (tko god to bio) aktivno igrao obranu već kod protivničkog šesnaesterca.
Naravno da će momčad poput PAOK-a sigurno imati svoje prilike na utakmici, no bude li posljednja linija koncentrirana i stabilna kao veći dio prošle sezone, budu li Radeljić i Majstorović maksimalno koncentrirani (bez nepotrebnih iskakanja iz linije i bez “glupih”, nerezonskih poteza) onda se Rijeka ima čemu nadati i na grčkom tlu.
Najvažnije će izabranicima Radomira Đalovića biti osujetiti početni domaćinski pritisak predvođen fanatičnim navijačima, bude li Rijeka “držala” nulu, kako vrijeme bude odmicalo sigurno će se ukazati i neka riječka prilika koja će, bude li se iskoristila, natjerati Grke na dodatni otvoreni nogomet što će Đalovićevim pulenima definitivno ići u prilog.
Rijeka se, naime, mnogo lakše nosi s momčadima koje se žele nadigravati i igrati za razliku od onih koje “parkiraju autobus” u svom šesnaestercu. Momčad trenera Lucescua niti može, niti smije na vlastitom terenu igrati takav nogomet, a Majstorović i Radeljić bit će ti od kojih će uvelike zavisiti konačni rezultat riječke momčadi. Budu li na svojoj vrhunskoj razini, šanse Rijeke za igranje Europske lige uvelike će se – povećati.
