Za nogomet kakav Gonzalo Garcia gaji, posebno su važna krila. Zapravo, važna je svaka linija momčadi jer je to lančani proces. No, vidjeli smo prošle sezone kako su pod Urugvajcem igrali Lawal, Lisica i Rozić. Imali su uvijek ispred sebe golem prostor, stajali široko, praktično na liniji zaleđa i utrčavali u prazne prostore. I u tome su itekako uživali, ako je suditi po rezultatima koje je Istra imala. Danas je isti taj Garcia na klupi Hajduka, a sudeći po pripremnim utakmicama, nije od provjerenog plana odustao ni kad su u pitanju krila Bijelih. Zahtjevi i principi su isti ili slični. U njima se za sada, u konkurenciji Šege, Brajkovića, Durdova i Sanyanga, najbolje snašao baš Gambijac.
Garcia ga primarno vidi na lijevom krilu, a to je u karijeri rijetko igrao. No, ono važnije, očito je Urugvajac u kratkom razdoblju otkrio formulu kako Gambijca učiniti najopasnijim krilom Hajduka. Dao mu je samo dva zadatka: mora stajati široko, a po prijemu lopte ne smije puno razmišljati, već odmah jurišati izravno na protivničkog beka. Te je upute Sanyang očito jako dobro razumio i počeo ih je slijepo primjenjivati. Težište igre je većinom na njegovoj lijevoj strani, a čim primi loptu, gleda prema naprijed. Koristi jedan trzaj te se oslanja na svoj prvi korak, koji mu je na elitnoj razini. Ove pripreme su definitivno pokazale da je najmotoričniji igrač Hajduka, što ga automatski čini najopasnijim krilom.
Kasnije se priključio pripremama i do sada je pretežno ulazio s klupe. U posljednje dvije utakmice, protiv Posušja i Croatije, bio je iznimno aktivan, vjerojatno i najaktivniji na terenu. Kontinuirano je napadao suparnike i težio višku u situacijama 1 na 1. To je ono što Garcia od svojih krila traži. Valja reći i da se Gambijac nije sad nešto naročito proslavio, ali ne odustaje od svog nauma. Nekad mu dribling pođe za rukom, nekad ne. Ali, dok je na terenu, konstantna je napast. Nekad to izgleda i traljavo, ružno za oko, ali u usporedbi s ostalim krilima Bijelih, najkonkretniji je.
Garcijine jednostavne upute su kod Bambe upalile, a jedino za što se Urugvajac kod njega može moliti jest zdravlje. Protiv Croatije je pretrpio jedan nezgodan start i nije mogao nastaviti igru. Baš taj dio se do sada pokazao kao najproblematičniji. Kad god Bamba pokaže znakove života, dogodi se nešto što ga izbaci iz ritma. Njegove mane u završnici ostale su prisutne, ali da ima bolje razvijeno donošenje odluka, već bi igrao na puno višoj razini. Za sada ipak djeluje kao najupotrebljivije krilo u kadru Hajduka, a Gonzalo Garcia se može samo nadati da će ga služiti zdravlje i da će ga u što većem kontinuitetu imati na raspolaganju.
