Nema dvojbe, Vinko Rozić je zaslužio epitet igrača pulskog dvoboja. Svaki će nogometni znalac iz dvije akcije prepoznati kakav se potencijal krije u Roziću. Strijelac koji sudjeluje u igri, vidi i osjeća nogomet, to je Rozić.
Pogodak koji je postigao pretrčavši 60 metara u jednom dahu i lopta “s očima” za Lisicu iz 73. minute potezi su koje potpisuje klasa. Hoće li kroz kontinuitet napraviti i značajnu karijeru, ovisit će o njegovom radnom mentalitetu, ambiciji i dakako sreći. Međutim, nije Rozićeva budućnost tema, prošlost nas zanima. S dva opisana poteza, koji su obilježili utakmicu, povukao je ono klasično pitanje kako je igrač iz susjedstva prošao mimo radara Bijelih.
Pritom se ovog puta čak ne može reći da u Hajduku nije zabilježen, jer na Poljudu je proveo nešto više od dvije sezone u pionirskom uzrastu. Na 100-tinjak kilometara od Splita rastao je 21-godišnji Rozić. Rođen je u Tomislavgradu i već s 11 godina se spustio do Poljuda, ali u listopadu 2016. stigao je poziv koji nije odbio.
– Bilo mi je lijepo u Hajduku, ali dobio sam poziv iz Dinama i preselio u Maksimir. Kasnije je došao i moj brat Ante, a potom i kompletna obitelj – pričao je Rozić u jednom od rijetkih razgovora za medije točno pred dvije godine u vrijeme dok je još igrao za Posušje kao posuđeni igrač iz Maksimira.
U to vrijeme bio je nezamjetni igrač klase ‘03. na kojeg nitko nije obraćao pozornost. Igrač iz generacije Petra Sučića koji se tada probijao kroz posudbu u Zrinjskom. Rozić je pak odlazio na posudbe u Široki i Posušje, da bi ga s 20 godina Dinamo definitivno otpisao. Ali važno je da nije sam sebe prekrižio. Godinu i pol je odigrao na Mokrom Docu u statusu igrača Posušja kada je stigao poziv Istre. U mjesec dana prvoligaške karijere šansu je perfektno iskoristio. Pogodak Dinamu iz kornera, pobjeda na Rujevici i zgoditak Hajduku.
Rozić je pokazao da ne treba ići u Francuskoj da bi se našlo krilnog napadača. Ima igrača poput Rozića i Lokomotivinog Vukovića u bliskom susjedstvu. Treba ih prepoznati, pronaći i dovesti. Posušje je primjerice klub koji nema značajni rejting na ovim prostorima, ali tri igrača iz tog hercegovačkog premierligaša ove sezone nositelji su u svojim momčadima. Maglica u Varaždinu, Lučić u Belupu i Rozić u Puli.
Jasno, nisu svi kalibar za Hajduk, ali u vrijeme kada splitski klub nema bogati proračun za dovođenje igrača, razlika se stvara pronalaženjem talentiranih. Eksplozivnih, motoričnih igrača s idejom poput Rozića, baš takvih kakvi nedostaju igri Hajduka.
