Slovenski izbornik i bivši trener Rijeke Matjaž Kek sjedio je na tribinama stadiona Stožice u četvrtak navečer gledajući sraz Olimpije i Rijeke (5:0). Nismo ga pitali za koga je navijao, ali zasigurno nije očekivao takav tijek utakmice.
– Olimpiji svatko tko voli nogomet mora čestitati na sjajnoj igri, velikoj pobjedi i još većem uspjehu jer je izborila Konferencijsku ligu. Olimpija je, usudim se to reći, odigrala perfektnih 45 minuta. Doista je bio nogometni gušt gledati kako Olimpija igra. Znate da sam iz Maribora, znate da je rivalitet na relaciji Ljubljana – Maribor uvijek velik, znate i koliko sam vezan uz Rijeku, ali Olimpijina igra bila je baš za guštanje. Već na Rujevici je Olimpija u drugom poluvremenu dala naslutiti koliko je dobra i da zaslužuje puni respekt.
Što se dogodilo s Rijekom, kako objašnjavate tako lošu igru?
– Ne znam što bih rekao… Primiš gol u 2. minuti, što je uvijek šokantno. Ne pribereš se već primiš drugi, pa napraviš ogromnu pogrešku za treći gol i raspadneš se. Nije da se takve stvari ne događaju u nogometu.
Sve razumijemo, ali bolan je to poraz. navijači Rijeke teško su ga proživjeli i sad su se mnogi žestoko okomili na klub, poglavito na predsjednika Miškovića?
– Postoje neke stvari koje nikad neću razumjeti. Godinama sam bio u Rijeci i znam koliko je vole navijači, ali ne možeš klub voljeti samo kad pobjeđuješ. Dapače, ljubav treba biti još veća kad je teško, kad izgubiš utakmicu, kad si u problemu.
Je li Rijeka u velikom problemu?
– Zašto? Zato što je izgubila od Olimpije jednu utakmicu? Dajte, pa ne možemo tako analizirati nogomet. Sjetite se ljeta 2015., kad smo nakon 2:2 u gostima doma izgubili od Aberdeena 3:0. Mislio sam da ću propasti od srama za vrijeme utakmice, da ću pobjeći iz grada. Ili tri godine kasnije kad nas je eliminirao Sarpsborg. U Rijeci sam u tih pet godina dobro spoznao sljedeće – klub se nakon svakog teškog poraza redovito dizao na noge i vraćao još jači. Rijeka na čelu s Damirom Miškovićem ime fenomenalan kontinuitet, a pogrešaka i poraza će uvijek biti. Ne postoji klub na svijetu koji to ne proživljava.
Miškovića napadaju da nije dovoljno ambiciozan predsjednik?
– Svašta ljudima padne na pamet. Znam dobro kakva je bila Rijeka 2013. kad sam došao. I jednako dobro znam kakva je danas. Mišković je predsjednik kojeg porazi bole više od bilo koga, samo što to dobro skriva. Znate, u Rijeci smo uvijek imali stav da smo sami i da se borimo protiv svih, jer takva je stvarnost. A Mišković bi uvijek bio predvodnik u takvim stavovima. Čitam te napade i pitam se što ako Miškoviću pukne film pa napusti Rijeku? Znate li gdje bi Rijeka završila da se to dogodi? Strah me je i razmišljati o tome, a kamoli naglas nešto reći…
Smjena Sopića doista se dogodila u nezgodnom trenutku?
– Klub je svetinja, to je osnovni nogometni postulat. I Miškoviću jedina vodilja od prvog dana kako smo se upoznali. Miškovićeva je uvijek bila zadnja kad je u pitanju strategija kluba, nikad nije moja bila zadnja. Što je i normalno, jer Mišković donosi novce klubu i to radi sam, vrlo često iz svog džepa. S druge strane, nikada mi se nije uplitao u rad kao treneru, jer zna da to ne može klubu donijeti dobro. Još uvijek sam jako dobro upućen u sve što se događa na Rujevici i znam da je i danas tako. Trener je taj koji ima punu slobodu, a onda i odgovornost. Za težak poraz u Ljubljani odgovorni su igrači, kao i oni koji ih vode na treninzima i utakmicama. Mišković odgovara za stanje u klubu, a klub se ne vodi od danas do sutra, od utakmice do utakmice. Rijeka je imala fenomenalnu prošlu sezonu, Rijeka i sad ima golemi potencijal za koji ne dvojim da će vrlo brzo doći na svoje. Mišković je najveće jamstvo da hoće, jer tako je kod njega već 12 godina.
Hrvatski klupski nogomet – Dinamo ćemo staviti po strani – proživljava još jedno bolno europsko ljeto?
– U HNL se jako puno ulaže, ima i dosta gledatelja, veliki medijski tretman i praćenost. Sve je to super. Međutim, europski nogomet ide naprijed velikim koracima, jer se ulažu golemi novci i standardi se stalno dižu. Hrvatski klubovi to realno ne mogu pratiti s financijskim ulaganjima. Međutim, ti klubovi moraju shvatiti da u sve snažnijoj Europi mogu proći samo ako će raditi jako puno i jako sustavno. Najprije u svojim Akademijama, a onda i po pitanju skautinga i svega što ide uz nogomet. Europa ne prašta pristup koji je malo površniji. Vaši klubovi moraju prihvatiti da su se stvari promijenile i da se rad i u klubovima mora mijenjati.
Slovenski klubovi su to očito shvatili?
– Rekao bih da su sve više svjesni limita s kojima žive i sve se bolje suočavaju s njima. Kažu ljudi Olimpija je dovela igrače iz nižih liga. Kao da je to važno ako ih je dovela tako što je netko jako dobro odradio skautski dio posla, a klub točno zna što želi i treba. Olimpija zna gdje joj je mjesto i što može, slično radi i Celje, Maribor se još traži, ali doći će i on tamo gdje treba.
Olimpija je očito sjajno pogodila i trenera?
– U kratkom je roku pokazao klasu. Olimpija je u prvenstvu dva puta remizirala, jer je rotirao igrače kako bi ih sačuvao za Europu. Vidi se da Sanchez sjajno vodi tu momčad, da je stvorio ozračje u kojem igrači ostavljaju srce na terenu, a među njima je malo Slovenaca.
Kako komentirate Dinamo?
– Isto je bio u određenoj krizi prošle sezone, ali očito su ljudi koji ga vode znali što moraju napraviti. Evo, protiv Qarabaga su u Zagrebu imali teških 50-ak minuta. Međutim, preživjeli su ih. Rijeka ih primjerice u Ljubljani nije preživjela. Dinamo je moćan i siguran sam da će u Ligi prvaka imati što za reći, a svaka će utakmica biti spektakl, jer su protivnici sjajni.
