Malo prije serije “velikih priopćenja”, kolopleta razumnih argumenata, stalnih negodovanja, očitovanja ili čekanja očitovanja nadležnih, baš simbolično, on je označen glavnom pričom. Simbolika je pritom vrlo jasna… Kao prvo, voli Hajduk, pardon voli mu zabijati, a kao drugo, u njemu se, očito, krije i kapacitet za izlazak iz klasičnih floskula. Iako je na ovom mjestu trebao stajati isključivo nogometno, igrom slučaja, Martin Baturina svoj je prostor zadužio i stavom.
– Sramota je da si klub poput Dinama dozvoli da mu kiša uništi sve nogometno. Mnogo bih toga mogao reći, ali najbolje da šutim…
Tu je rečenicu kazao nakon poraza Dinama od Osijeka u četvrtfinalu Kupa, poslije predstave koja se, ne umanjujući uspjeh Osječana, doista bez drame termina i uoči ljeta bez velikih natjecanja nije trebala odigrati. No, igrala se, a iako se s razlogom upire prst i u suca Strukana koji je tu travestiju uopće dozvolio, Baturina je izjavom ipak potvrdio priču i o “čišćenju svoga praga”… I – neka je.
Jer, simbolika potopljenog travnjaka jasna je analogija i gotovo potopljenih ambicija maksimirskog kluba. Kup je, dakle, izgubljen, a obrana naslova, imperativno označena kao glavni cilj, kompromitirana je do mjere po kojoj bi titula prvaka zaslužila Netflixovu ekranizaciju. Sedam, odnosno šest bodova kaskaju Zagrepčani za Rijekom te Hajdukom uoči tog velikog, a po “plave” i presudnog derbija u nedjelju. Derbija za kojeg navijači Dinama traže nešto za što se uhvatiti. Oni rijetki isijavaju optimizam vjerujući da je još sve dohvatljivo, što teoretski i jest, oni drugi ne žele izgubiti nadu. Pričajući i s jednima, i s drugima, pa na sve dodajući i objektivna razmišljanja sa strane, dojam je sljedeći: sve počinje i završava s – Martinom Baturinom.
Istina, ključ priče drži Fabio Cannavaro, uz pitanje može li napokon pronaći standardnu momčad te jasne aspekte igre, ali kada zaoreš malo dublje, odmah stiže “kontra”…
– Sve OK, stoji, ali imamo mi penicilin za Hajduk. Pa i za Fabija ako treba – smije se društvo ističući 22-godišnjeg veznjaka “modrih”.
I tome je na prvu teško proturječiti: golgeterski, nitko Baturini nije mušterija poput Splićana. Odlično igra protiv Istre 1961, Varaždina, Slavena Belupa pogotovo, no dok možda i takve utakmice prolaze ispod radara, istina jest da ga uz Ligu prvaka “pale” Rijeka (13 utakmica, jedan gol, pet asistencija) te Hajduk (14 nastupa, četiri gola, dva asista).
U tim dvobojima rijetko mu je tko znao spočitnuti ono što ga u dosadašnjoj karijeri prate, a što bi mu nadolazeći transfer podiglo na višu sferu – brojke. Ako od Baturine, naime, tražite da se efektivno izrazi, onda nema boljeg mjesta od derbija. Tu se osjeća kao doma. I bez dvojbe, treba vidjeti i sam sa sobom zašto takve partije ne isporučuje i protiv “malih”, no ta se karakteristika i očit psihološki pristup lakše može ispraviti nego da ga se traži da isporuči protiv “velikih”. To bi, naime, značilo da nema dovoljno kvalitete…
Gledajući tekuću sezonu, teško je osporiti manjkavost učinkovitosti: 32 utakmice, pet pogodaka i osam asistencija, što nije iznimka već pravilo. Davno su nas upozorili da njegov očekivani veliki transfer zahtijeva veću produktivnost. Reći će njegovi zagovornici pritom da su “velike utakmice njegov forte”, ali, ipak, važno upozorenje: u SHNL-u Hajduku nije isporučio ništa sedam utakmica, od veljače 2023., a otada do danas Dinamo u prvenstvenim derbijima ima samo jednu pobjedu, dva remija i četiri poraza…
