Obojeno hrvatskim. Takvo je bilo Celje kroz povijest. Ono nogometno. Knjige pišu da je kroz klub, naime, prošlo 36 hrvatskih igrača, debelo najviše.
Prvi sljedeći (bili) su igrači iz BiH (25), zatim iz Srbije (11), Makedonije (7), Nigerije i Brazila (6). Uz njih, pak, celjsku nogometnu priču pisali su i hrvatski treneri: od Ivice Matkovića sredinom devedesetih, potom Milana Đuričića na početku milenija, a unazad deset godina ondje su bili i Igor Jovićević te, kao posljednji, Damir Krznar, i to lani, u paketu s pomoćnikom Mihaelom Mikićem.
A taj posljednji je dio ujedno najintrigantniji. Jer Krznar je, naime, prošle sezone Celje doveo do drugog naslova prvaka u povijesti, spremalo se žestoko ljeto, kao i napad na velika ostvarenja, čak je u jednom trenutku, u naletu euforije, klub kazao da kreće i po Luku Modrića. Ipak, krajem srpnja stigao je obrat: iako je Krznar u 30 utakmica upisao 19 pobjeda, šest remija i pet poraza, osvojio naslov te novu sezonu otvorio slavljem u kvalifikacijskom pretkolu Lige prvaka, izbacivši estonsku Floru s ukupnih 7-1, gazde kluba su mu kao “nagradu” uručili otkaz te na klupu vratili Alberta Rieru, koji se u “grofoviju” vratio nakon što se njegov dotadašnji Bordeaux – raspao.
– Prva ljubav zaborava nema; Riera, naime, ima ime, zna ruski, zna vlasnike, ostavio je vrlo dobar dojam u klubu, gdje se smatralo da se pod Krznarom igra pragmatično i nedovoljno atraktivno. Iako, Damirova je ostavština iznimna – reći će Marko Cirman, novinar slovenskog Vala 202.
Za ispričati cijelu priču ipak se bitno vratiti pet godina – tada, naime, početkom 2020., u klub ulazi ruski kapital Maksima Viktoroviča Demina, biznismena s britanskom putovnicom koji je bogatstvo utemeljio na prodaji nafte i sirovina, i koji je tada bio vlasnik Bournemoutha, koji 100. godišnjicu kluba obilježava prvim naslovom prvaka u povijesti. Demin, pak, na čelo kluba postavlja sunarodnjaka Valerija Kolotila, 54-godišnjaka rođenog u Moskvi, sina Ukrajinca i Ruskinje koji se, kaže, slučajno prije 25 godina zaljubio u Sloveniju. Zanimljivo je, pritom, da je tada Celje nuđeno i Dinamu, da postane klub partner, no na kraju su Celje, eto, preuzeli Rusi. Novac, kažu, nije problem, novca ima, no start nije bio zadovoljavajući: klub je nakon senzacionalnog naslova u sljedeće dvije sezone potonuo na sedmo i osmo mjesto, iako se pumpao financijama. Onda je, dakle, s Rierom 2023. završio drugi, a kada je Riera otišao u Francusku, Krznar ga je, dakle, doveo do trona. Rusi su u klub od dolaska do ove sezone uložili više od 14 milijuna eura, što je za slovenske prilike velik novac. Proračun je narastao na razine Olimpije i Maribora (Celje za sezonu 2023./24. 8,7, Maribor i Olimpija 9,9, odnosno 9,6 mil. eura), ali ljetos je rupa u budžetu bila veća od četiri milijuna eura.
– Prvo se odlučilo ići na varijantu mladih Slovenaca, no nakon dvije slabe sezone, gdje je Celje od ispadanja 2022. spasio penalom Ivan Božić, koji danas igra za Šibenik, došlo je do promjene narativa. No samo donekle jer stranim igračima s reputacijom slovenska liga nije preatraktivna, a ujedno su ovdje porezi silno veliki – otkriva Cirman.
Kako god, Krznar je otišao, Riera je došao, ulazni transferi su se smanjili, Hrvata više nema (u klubu je jedino “dvojni” Mario Kvesić), a klub je ušao u Konferencijsku ligu, no u slovenskom prvenstvu je hroptao, zbog čega se Kolotilo još u kolovozu obratio navijačima tražeći “milost”. Celje je i danas peto, jako zaostaje za vodećim klubovima tamošnje lige, no ovo je Celje, eto, uspjelo u ludoj utakmici izbaciti Lugano (4-5 uoči raspucavanja penala!), te ulaskom u četvrtfinale KL-a upisati povijesni uspjeh. U, inače, gradu rukometa, kultne Celje Pivovarne Laško, prvaka Europe iz 2004. i vlasnika 22 naslova prvaka Slovenije koji se posve srozao pa je lani trenera tražio preko LinkedIna (!), u gradu od pedesetak tisuća stanovnika gdje je, recimo, prosjek na stadionu kojih tisuću gledatelja…
– Ma nema zle krvi, meni su doslovce rekli da je oko moga odlaska i dolaska Riere ljubav u pitanju. I sve pet, nemam s tim problema – kaže danas Krznar: – Njihova priča ima smisla, došli su ne da odu, nego da ostanu, stvaraju nešto, u planu je i kamp, lani smo kao prvaci imali najviše Slovenaca u momčadi, mislili da imamo šanse, ali to je život. I sad je momčad plesala u Europi, ispala od Shamrocka, prošla Pjunik, čini mi se da su dvije minute prije kraja prvoga dijela izborili ulazak u nokaut KL-a, i sada zasluženo slave. I za to apsolutna kapa dolje, uveli su slovenski klub među osam euronatjecanja. Koliko takvo nešto čekamo u Hrvatskoj?!
– Nije da su ljudi prestali piti Laško (smijeh), nego je Pivovarnu preuzeo Heineken i smanjio ulaganja. Sada su okej, ali Slovan iz Ljubljane preuzeo je rukometni primat. A navijači? Celje ima tisuću ultrasa, a sport ovisi o euforiji; sada za Fiorentinu će sigurno biti 13 tisuća gledatelja – priča Cirman, a Krznar zaključuje: – To cijeli uspjeh diže na viši nivo. Samo kao anegdota, bez želje da se promoviram, nego da slikovito opišem: šećući Mariborom, svakih 300 metara bi me netko zaustavio, a u Celju me u devet mjeseci zaustavilo možda troje ljudi…
