Posljedično, nakon posrtaja Hajduka protiv Dinama u jeku borbe za naslov prvaka, sve glasnije se postavljaju pitanja trebaju li do kraja sezone više igrati Hajdukova djeca. Prije svega je zastupljeno mišljenje kako više minuta trebaju dobiti Bruno Durdov i Rokas Pukštas. Posebno je hajdučki puk “slab” na Amerikanca koji po mnogima jednostavno mora imati mjesto u prvih 11.
Škakljivo je doista u ovom trenutku pitanje minutaže za mlade igrače. Iako je dojam kako je Hajduk ‘mrtav‘ što se tiče ovosezonskih ambicija, on nije izgubio sve izglede za naslov prvaka. Izgledi su itekako živi, a jedini je problem što klub s Poljuda više ne ovisi sam o sebi. Pogled je istovremeno usmjeren ka ljetu, brzo stiže prijelazni rok koji bi morao biti plodan za Bijele.
Već se dugo najavljuje prodaja dvojice igrača, a pretpostavlja se da su vruća roba Prpić i Durdov, dvojac koji je i ove zime bio na izlaznim vratima. Statistika, pak, po pitanju prostora za mlade igrače govori u korist Gennara Gattusa. Konkretno, Prpić je ove sezone imao 28 prvenstvenih nastupa i standardan je prvotimac. 17-godišnji Durdov je na terenu bio 25 puta, a stigao je zabiti tri pogotka, što ga čini drugim strijelcem kluba, skupa još s nekoliko igrača.
Trojac koji uredno participira ove sezone su Hrgović, Pukštas i Sigur. Lijevi bek ima 26 nastupa, a dvojica veznjaka po 27. Logično je da se nakon teškog posrtaja pokrene tema prostora za mlade igrače kroz prizmu ovoljetne injekcije za blagajnu. Lako se mašiti za jezik i kazati da je Gattuso srušio vrijednost draguljima Hajdukove škole. No, je li doista tako?
Cjenik kaže da je “stradao” tek Pukštas, čija trenutačna vrijednost iznosi pet i pol milijuna eura, a najviša je bila prije godinu dana: osam milijuna. Zapravo je on jedini koji bi doista trebao dobivati još više prostora.
Najveći je “boom” pod Talijanom doživio Šimun Hrgović čija je vrijednost narasla na milijun i pol eura. Moglo bi se jedino povući pitanje bi li dao još više kada bi igrao na prirodnoj, lijevoj strani. No, izvjesno je da će lijevi bek do kraja sezone doći do gotovo 30 nastupa, što je za mladog igrača vrijedno spomena.
Kanađanin Niko Sigur igrao je 27 puta, što kao krilo, što kao bek, što u vezi. Ambiciozan je igrač koji je više puta kazao kako mu nije važno gdje igra, samo želi biti na terenu. Njegova je cijena linearna, konstantna. Četiri milijuna eura “stoji” Sigur. Goricu će, recimo, propustiti zbog trećeg žutog kartona pa neće ove sezone doći do 30 prvenstvenih nastupa. Ali, trenutačnih 27 također nije zanemariva brojka.
Bruno Durdov igra na poziciji krila gdje je, po mnogima, konkurencija najtanja. Vlada mišljenje po kojemu hajdučkom puku nije jasno kako su neki drugi igrači ispred mladog dragulja. Nastupio je ove sezone u prvenstvu 25 puta, što je za igrača njegove dobi znatno. Gattuso ga je dozirao, što je i očekivano, 2007. je godište Durdov i doista nije realno da svaku utakmicu igra po 90 minuta ili počinje od prve.
Ako je što Talijanu plus onda to mora biti korištenje mladih igrača, bez obzira na to što je nekima nominalno “srušio” tržišnu cijenu. Ako je uopće.
Tri su kola do kraja sezone, a Hajduk je, unatoč narativu kako je sve gotovo, još u igri. Treba li sada 270 minuta dati svim spomenutim igračima? Teško će igranje ili neigranje utjecati na eventualne buduće prodaje. Davno je Hajdukova plejada mladosti podcrtana u bilježnicama skauta europskih velikana. Svi su oni vidjeli od tih igrača ono što ih je zanimalo. Neće se promijeniti mišljenje Borussie Mönchengladbach, Sociedada ili HSV-a ako, primjerice, Prpić ili Durdov odrade 180 umjesto 50 minuta. Naravno, plastično gledano.
No, svi ti klubovi dobro znaju što im se svidjelo kod hajdukovaca i zašto ih žele dovesti. To bi ionako bilo ulaganje u budućnost. Neće posljednje tri utakmice promijeniti puno na stvari. Neće promijeniti gotovo ništa. Jer, kako Hajduk vidi dragulje kao svoju budućnost, tako ih vide i europski velikani. Interesa je bilo i bit će ga.
