Niti Mario Kovačević nije bio zadovoljan dijeljenjem pravde mladog suca Kolarića, kazao je nakon utakmice da je puno griješio na obje strane. Trener Đalović napomenuo je samo da smo i sami “sve vidjeli”, gospodski se Đalović ponio u toj situaciji iako je sigurno imao štošta toga za reći glavnom arbitru. Počevši već od uvodnih minuta, kada je stasiti Beljo u dvije situacije dobro “nagazio” Riječane, nije Kolarić smatrao to bitnim, baš kao što nije smatrao adekvatnim “nagraditi” ga žutim kartonom kada je na sredini terena početkom drugog poluvremena “pomeo” Fruka na opće nezadovoljstvo tisuće riječkih navijača, suigrača i klupe…
Što kazati i za nedosuđeni jedanaesterac, u usporenoj snimci jasno se vidi i intenzitet i snaga kojom je Valinčić “čupao” Fruka, no kada je suđenje u Hrvatskoj u pitanju, to je ništa na što hrvatska javnost nije navikla. Nažalost. Umjesto da se nakon derbija više pričalo o glavnim akterima na terenu, Kolarić je ovog puta preuzeo glavnu rolu, koliko god to možda zvučalo i pretjerano navijačima Dinama.
Istina, nije sve na njemu, i VAR soba je ostala “gluha i nijema” u nekoliko navrata kada je definitivno trebala reagirati, no poraz se neće ničim ispraviti. Pa niti pritiskom na krovnu organizaciju ili samog Kolarića. Uostalom, nije to “modus operandi” Rijeke, no kakva su vremena došla, možda bi i mogao početi biti.
Odnos sudaca u prva tri kola prema Rijeci definitivno nije na zadovoljavajućoj razini, a to bi mogli kazati i brojni drugi klubovi (sasvim opravdano). Dakle, problem je sustavan, već godinama isti, a promijenilo se nije – gotovo ništa.
