Work in progress stoji i dalje na Dinamovim vratima, što ne čudi jer nova momčad u drugom kolu prvenstva ne može funkcionirati kao savršeno podmazan stroj, ali pobjeda, koja je na kraju i uvjerljiva, realno nije dolazila u pitanje.
Na Maksimir je stigao novi prvoligaš kojeg su mnogi već oplakali, s trećim golmanom na vratima, i držao se do 45. minute, kad je kod kornera pao zbog neopreza te je tako otvorio Modrima put prema tri boda. Dinamo je dugo bio jalov, brzina i točnost dodavanja nisu bili na razini, ali jedno su radili dobro – puno su se kretali bez lopte, pogotovo Vidović, Ljubičić i Lisica.
Tražili su pukotine i bili strpljivi. Ista igra trajala je sat vremena, a nakon što je umjesto Villara ušao Stojković, mehanizam se pokrenuo, akcije su postale tečnije. Villar i Stojković različito igraju nogomet, prvi je pozicijski defenzivniji veznjak, a drugi kreativan i konkretan, u čemu mu se dogodi i poneka pogreška, ali griješe i drugi koji manje donose. Stojković igri daje dušu.
Utakmicu bez izrazitog junaka pamtit će Vidović po povratničkom pogotku, Beljo po prvijencu za Modre koji mu jako puno znači, što nije skrivao, ali i osporavani Kulenović kao autor gola drugo kolo zaredom. Lijepo će je se sjećati i Lisica jer ponovno je bio asistent. Istrin trijangl riješio je sve dvojbe, Valinčić i Lisica kreirali su akciju za gol Belje s kojim je prednost povećana na 2:0. Dinamo vozi po planu, a to što Kovačević ima još itekako posla nije nimalo iznenađujuće. Prije ili kasnije morat će razmisliti je li mu početna postava koju forsira doista najbolja.
Vukovar je nakon loše utakmice s Lokomotivom bio bolji, ako je to znak da neće biti vreća za nabijanje, dobro je za SHNL.
