Veselo je bilo ozračje u VIP salonu koprivničkog stadiona nakon dramatičnog preokreta i pobjede protiv Gorice (2:1) prošlog petka. Osim što su sedmom utakmicom u nizu bez poraza postavili klupski rekord otkako je Lige 10.
Farmaceuti su osvojili važne bodove, zadržali se u sredini ljestvice s pogledom prema gore, i još jednom potvrdili nevjerojatan karakter ove momčadi koja je dolaskom Marija Kovačevića doživjela pravu renesansu.
A on je kao trener donio sve ono što je u tom trenutku bilo potrebno; uvjerio je igrače u njihove mogućnosti, forsirao je svoj napadački stil igre, ali je ujedno tražio i poštovanje svakog pojedinca prema suigračima, trenerima, momčadi i klubu u cjelini. Uspio je u kratkom vremenu stvoriti pravu klapu, polazeći od jedinstva koje vlada u njegovom stručnom stožeru, a to se polako prenosi i na ostale dijelove kluba, kao i na navijače koji Apaš napokon napuštaju s osmijehom i veseljem…
Naravno, bilo bi za Slaven loše zaploviti na valu euforije, misliti da je sad sve divno i krasno, jer se situacija može i zakomplicirati. Stoga je sad pravo vrijeme da čelnici razmotre što se sve može napraviti kako bi klub ubuduće funkcionirao još bolje i uspješnije. Od kadrovske politike, preko infrastrukture pa do nogometne škole.
A složit ćete se da Kovačević i njegovi dečki zaslužuju bolje uvjete. Ne mislimo tu na financije, nego na uvjete rada koji su ispod prvoligaške razine. Glavni teren se od “najboljeg u državi” pretvorio u otužni, požutjeli travnjak na kojeg se neposredni proizvođači uglavnom žale.
No, glavni je još dobar u odnosu na pomoćni, koji je napravljen još u mandatu Željka Kopića kojem je to svojedobno bio uvjet za produljenje ugovora. Nije normalno ni logično da se igrači ozljeđuju zbog loših uvjeta za treninge, a upravo to se događa u Koprivnici…
