Dinamov napadač Sandro Kulenović nastavio je tamo gdje je stao. Lani je zabio 22 pogotka na 47 odigranih utakmica u svim natjecanjima i bio je uvjerljivo najbolji Dinamov strijelac. No, opet je završio na klupi, došao je Dion Drena Beljo i zauzeo mjesto u vrhu napada. A Kulenović je iznova bio osuđen na čekanje. I već je u Osijeku dočekao svoj trenutak i prvim je pogotkom usmjerio Plave prema osvajanju bodova.
Prošle je sezone bilo teško objašnjivo zašto je Kulenović odjednom, nakon kvalitetnog jesenskog golgeterskog učinka, preselio na proljeće na klupu, zašto ga trener Fabio Cannavaro “nije vidio” i dao je prednost definitivno preplaćenom došljaku i, pokazalo se, jalovom prolazniku, Kangi. Strijelca na životu drže brojke, a Kulenovićeve su brojke bile vrlo dobre. Mnogi su ga jesenas, nakon “hrpe” postignutih golova, vidjeli i u reprezentaciji, no najveću je prepreku za to imao u – svom klubu! Guranje na klupu bez pravoga razloga i konkurencije, pa podcjenjivačke izjave “malo je nervozan”, sve je to moralo utjecati na ovoga napadača. A u pomanjkanju pravih gol-igrača, pravo je bogatstvo imati čovjeka koji je serijski zabijao poput Kulenovića. No, Cannavaro ga se olako riješio…
Preživio je Kulenović i tu torturu i kad je Cannavaro napokon otišao (nije ni trebao biti doveden) opet je zaigrao i zabijao, potvrdio je i da je psihološki čvrst poput betona. Međutim, ovaj veliki radnik i nadasve pošteni igrač, istinski “dinamovac”, nosi svoj “križ” u najdražem klubu. Cijelo se vrijeme tražio napadač na tržištu, doveden je Beljo i znalo se da Kulenović seli opet na klupu. Ni to ga, eto, nije pokolebalo, nije “potonuo” i već je na početku sezone, dobrom igrom i pogotkom, pokazao da će biti i te kako konkurentan.
Nije Beljo u debiju postigao pogodak, ali je odigrao dobru utakmicu. Borben do krajnjih granica, “tukao” se s osječkim stoperima, otvarao je prostor i u nekoliko navrata i razigrao suigrače. Imao je i jednu priliku, udarcem glavom iz teške pozicije s desetak metara nagnao je vratara Malenicu da iskaže sve svoje kvalitete i osječki je golman uz pomoć grede zaustavio tu loptu. Nastavi li ovako igrati, Beljo će svakako biti opipljivo pojačanje.
Pa iako nije klasična “prva špica”, jako se dobro snalazi na toj poziciji. Tjelesno je moćan i jak, tehnički potkovan (počeo je kao ofenzivni veznjak), neustrašiv, nakon razbijene arkade nije “cvilio”, nego je s povezom na glavi nastavio u istom, agresivnom ritmu. Golovi će doći, nije to uopće prijeporno, a spoznaja da je Kulenović također odigrao na visokoj razini, samo će i jednoga i drugoga “pogurati” da i na treninzima i na utakmicama daju najbolje što mogu, izvlačit će maksimum iz sebe i vlastitih mogućnosti. Na zadovoljstvo trenera Marija Kovačevića, koji će na nekim utakmicama zacijelo isprobati i inačicu igre s obojicom napadača na travnjaku. Jer, po načinu igre su različiti i vjerojatno bi se trebali dobro nadopunjavati.
