Svoju prvu polusezonu u dresu zagrebačkog Dinama u koji je ljetos iz Augsburga stigao za četiri milijuna eura i postao najskuplja ovosezonska kupnja maksimirskog kluba, Dion Drena Beljo, napadač koji će 1. ožujka proslaviti 24. rođendan, okončao je kao prvi klupski strijelac. Zabio je u svim natjecanjima u 24 nastupa 11 golova, dva više od prvih pratitelja Monsefa Bakrara i Sandra Kulenovića. Obojica, doduše, češće zabijaju od kolege. Kulenović je u prosjeku pogodak postizao svake 92 minute, Bakrar svakih 114, a Beljo svakih 126.
S matematičke strane priče, Beljo u prvih pola godine provedenih u Dinamu nije podbacio. Njegove jesenske brojke su na razini njegovih najboljih startnih polusezona u cijeloj karijeri. Jedanaest golova zabio je i u jesen 2021. u dresu Istre 1961, samo je tada odigrao dvije utakmice manje, a najefikasniji je bio prije godinu dana kada je bio na posudbi u bečkom Rapidu. U četiri natjecanja, dva domaća austrijska, kvalifikacijama za Europsku te u skupini Konferencijske lige, postigao je 14 pogodaka.
No to je tek nešto bolji prosjek nego što je imao od kolovoza 2025. Sada je zabijao 0,46 golova po utakmici, lani 0,47, a osim prije četiri godine, u već spomenutoj Beljinoj pulskoj rapsodiji (0,5 golova po utakmici), malo uspješniji nego ove sezone bio je i 2022. kad ga je devet golova u 19 nastupa lansiralo u Bundesligu. Ipak, radi se o tako malim razlikama da se ne može govoriti o nekom velikom otklonu. On je doživljen tek 2023. kad je za Augsburg zabio tek dva gola u 14 nastupa.
Samo jedan hrvatski nogometaš koji brani boje nekog prvoligaškog kluba, u prvom dijelu sezone 2025./26. zabio je u svim natjecanjima više pogodaka od Belje. Franko Kovačević za Celje je postigao čak 25! Na 11, kao i Beljo, je i Toni Fruk, a jedan manje imaju Michele Šego iz Hajduka te Ivan Durdov iz ljubljanske Olimpije.
Gole brojke, naravno, ne mogu opisati snagu turbulencija koje je Beljo doživio na startu svog maksimirskog leta. Krenuo je odlično, u pet utakmica u kolovozu zabio je četiri gola, da je bio malo precizniji, bilo bi ih i više. U rujnu je dao dva Fenerbahčeu, početkom listopada jedan Lokomotivi i potom krenuo na preuranjeni odmor. U sljedećih 12 dvoboja uspio je zabiti tek jedan pogodak i to u demoliranju nedoraslog Karlovca sa 7:0. Prošao je na kraju brojku deset, u 17. kolu dva je zabio u Koprivnici, u 18. jedan Lokomotivi.
Solidne su Beljine brojke, iako manje od prvog strijelca plave jeseni 2024. Kulenovića (14 golova), ali skrivaju jedan ozbiljniji problem. Govor tijela Belje odavao je njegovo nezadovoljstvo na brojnim utakmicama polusezone, što se posebno očitovalo kad bi ga trener Mario Kovačević vadio iz igre. A, bome, nije bilo rijetko. Beljo je 19 puta bio Dinamov starter, a 18 puta je ranije izašao iz igre. Ili trener nije bio zadovoljan njegovim učinkom ili bi odlučio dati priliku i drugima, nebitno, Belji to nije sjelo. Nije mu Kovačević to previše zamjerio. Barem tako govore potezi koje je povukao. Tek pet puta Beljo je bio iskorištena pričuva, dvaput, protiv Dinamo Predavca i Lillea, neiskorištena.
Bio je i ostao Beljo Kovačevićev “plavi 9”, centarfor kojemu najviše vjeruje. Ne dođe li novi napadač, poput najavljenog Marcela Ryana, u tom statusu će vjerojatno i ostati. No kad je dolazio u Zagreb, Beljo se nadao da će u dresu Dinama izboriti mjesto među igračima koje će u lipnju Zlatko Dalić odvesti na Svjetsko prvenstvo, a danas je daleko od toga. Nije kasno, sjajnim proljećem mogao bi se vratiti u igru jer konkurencija nije prestrašna, ali za to prvenstveno mora promijeniti svoj stav na travnjaku. Broj golova u cijeloj toj priči i nije presudan.
