Riječanke i Riječani ovog su puta u potpunosti ispoštovali zamolbu kluba i Armade o neodlasku na teren, dostojna, ovog puta nešto formalnija proslava i službeni protokol na terenu odvratio je navijače od nove “invazije” na teren. No zato pjesma na tribinama nije stala niti jedne sekunde, redale su se riječke uspješnice dok se čekala i službena proslava naslova prvaka te dodjela Rabuzinovog sunca Rijeci i kapetanu Martinu Zlomisliću. Riječka sezona iz snova dobila je svoj nastavak, tribine su mogle dostojno proslaviti još jedan emotivan trenutak na Rujevici ove sezone koja je postala – vulkan, erupcija sreće!
Ubrzo su teren umjesto tisuća ljudi preplavili zlatni konfeti namijenjeni pobjedniku SuperSport kupa Hrvatske, Rujevica je pjevala u jedan glas, pozdravljala šampione i njihovu dvostruku krunu bez ijednog grama srebra u istoj! Naravno, svoje medalje su dobili igrači, ali i cjelokupni stručni stožer uz riječke “vedete” predvođene predsjednikom Damirom Miškovićem, suprugom Snježanom i sportskim direktorom Darkom Raićem Sudarom. Kakva večer, kakva erupcija emocija, kakva fešta je to bila! Uslijedila je i zajednička fotografija s najžešćim riječkim navijačima, Armadom smještenom na sjeveru, tamo gdje se sada već tradicionalno proslavljaju najveće riječke pobjede, ove sigurno “ulaze” na sam vrh te ljestvice…
Kad već navijači nisu smjeli na teren, igrači su se potrudili “zapaliti” publiku na tribinama, a Toni Fruk shvatio je to doslovno, u njegovim rukama našla se i jedna pobjednička baklja, valjda je ta bila najsvjetlija…
Dugo se čekalo i trenere na svoje izjave, svakog iz vlastitih razloga, dok su jedni slavili, Koprivničani su – tugovali, iako realno i nisu imali previše za čime.
– Moram opet, nažalost po nas, čestitati Rijeci, na pobjedi. Nekako smo bili izjednačeni do pogotka Djouahre, ja stvarno vjerujem da smo zaslužili barem jedan pogodak, pa bi bilo najpravednije da su bili jedanaesterci, imali smo i stativu, no od srca im čestitam na dvostrukoj kruni. Ponosan sam na svoju ekipu, na klub i navijače, ne može nam nitko ništa prigovoriti jer smo igrali za sebe, no nažalost na kraju smo ostali bez Europe. Dali smo sve od sebe, vjerovali smo do zadnjega da možemo trofej donijeti u Koprivnicu, hvala igračima kojih je gotovo tisuću došlo u Rijeku. To je za nas najveća pobjeda, to je zbog njih. Kada se sve slegne, vidjet će momci da su napravili dobar rezultat, no da smo osvojili trofej ne bi bilo nezasluženo, kazao je Kovačević u uvodu koji je na kraju priznao i da mu je ovo bila posljednja utakmica kao trenera Slavena.
– Moja trenerska sudbina? Znat će se za dan, dva, ovo je najvjerojatnije moja zadnja utakmica. No, sačekat ćemo još dan dva. Nisam imao nikad ljepšu godinu, posebice nakon svega što mi se događalo, imao sam stručni stožer i igrače najbolje na svijetu. Uživali smo ovih godinu dana, imao sam namjeru još dvije godine odraditi ugovor do kraja, no ovakva ponuda se ne odbija. U pitanju je Dinamo? Da.
Trener Radomir Đalović u svojoj premijernoj trenerskoj sezoni stigao je do dvostruke titule, rijetki su oni koji se mogu pohvaliti time.
– Dva trofeja su tu, mislim da je bilo teško za igrati no moji igrači su bili nevjerojatni. Ponovili smo isti sastav, vidjeli ste i sami da kod njih nije bilo problema igrati drugu utakmicu zaredom. Nije bilo pražnjenja, pokazali su još jednom kakvi su igrači i “fajteri” te zasluženo osvojili Kup. Čestitam i Slavenu, bili su dobar protivnik, no mislim da smo zasluženo osvojili taj trofej. Ogromna zahvala ide svim ljudima koji rade u klubu, od predsjednika nadalje…Uz ovakvu atmosferu i navijače nije moglo biti drugačije. Ovo je velik uspjeh mojih igrača, još nismo niti svjesni što smo napravili. Još danas moramo neke stvari riješiti, a onda moramo gledati prema naprijed jer nas čeka Liga prvaka.
Slaven je imao jedinu pravu šansu u sudačkoj nadoknadi kada ste bili s igračem manje?
– I prije toga smo mogli riješiti utakmicu, imali smo dvije, tri šanse, izuzetne situacije i tu bi bio kraj, no igrali su i oni odlično, kvalitetan su tim. Imali smo sreće u toj situaciji, no tu sreću treba zaslužiti, a mislim da mi to jesmo. Svojim igrama, svojim odnosom prema treningu, svemu…
Svoje oduševljenje nije krio niti Mladen Devetak.
– Ne znam što da vam kažem, u par dana smo uzeli dva trofeja, nevjerojatan je to osjećaj. Znali smo što nas čeka poslije titule, no oporavili smo se poslije titule i zasluženo uzeli i ovaj trofej. Jesam li se nadao ovome po dolasku u Rijeci? Iskreno, nisam, no nadao sam se, hvala Bogu to se ispunilo i presretan sam zbog toga. Hvala navijačima što su nas nosili, bili su nam ogromni vjetar u leđa u ovoj fantastičnoj sezoni.
