Fener mora pasti, odjekuje kao kakva gladijatorska jeka zagrebačkim ulicama, dva dana uoči nečega što dosad nikad nije bilo čekano ovoliko dugo. Dinamo direktno u skupini europskog natjecanja, klapa prva.
I to Dinamo katapultiran iz poljudskog grotla, s igrom, golovima i bodovima, do mjere da odjednom, tako to biva, strašni Turci postaju – redovna mušterija. To, doduše, baš tako i ne ide.
Mario Kovačević je, apsolutno, u Splitu pokazao da izuzetno vlada materijom geometrije posjeda te da mu je to komforna zona, no očekivati laku šetnju pored skupocjene momčadi, sklepane daleko od Grand Bazaara – dapače! – zvuči kontraproduktivno. Pogotovo kada, recimo, u porukama sjedne zapravo opsežna analiza prijatelja i nogometnog luđaka koji je nakon derbija istaknuo da dvije najbolje hrvatske momčadi, na stranu impresije i golovi, imaju problem – krila. A onda je to argumentirao izbrojivši da su sva krila na derbiju, iz oba tabora, izgubila ukupno 58 lopti. A jedino je Bakrar, kaže, imao tri od tri driblinga, uz dodatak “onoga” gola.
Što nam to, pak, govori? Vrlo jednostavno: u svijetu u kojem krila, uz bekove, praktički postaju kritična mjesta unutar momčadi, paliti ražanj dok je kebab u šumi i nije baš najpametnije. Svjestan je toga i Mario Kovačević koji, kako čujemo, nije slavio trijumf nad Hajdukom, nego se odmah sa svojim stručnim stožerom povukao u Baltazarov laboratorij, gdje kuha kombinaciju za otvaranje Europske lige. Koliko će eksperiment biti uspješan, tek treba vidjeti, ali i na osnovu dobivenih podataka, pa konačno i “matchwinnera” derbija, jasno je da krilne pozicije jesu jedan od važnih postulata ideje Marija Kovačevića.
Znači li to, onda, da se na otvaranju Europe na tim pozicijama mogu očekivati Hoxha i Bakrar? Teško je to postaviti kao fakt jer Dinamov je trener daleko od konačne odluke. Naime, dosta toga ovisit će i o povratnim insajderskim informacijama koje slete u “plavi” klub, odnosno naznakama ideje s kojom će Domenico Tedesco početi u Zagrebu.
Sam je kazao da je neke čuvao u remiju s Kasimpašom (En Nesyri, Brown, Aydin), neke je mijenjao, no treba se iskristalizirati postava u kojoj će se također tražiti meke granice koje treba napasti. Dinamo je, kažu iznutra, zadovoljan početkom sezone, čak i šamarima otrježnjenja, kao i činjenicom da se vidi da momčad raste, a kada smo kod momčadi, sve je posebno iznenadio istup Monsefa Bakrara nakon Hajduka.
Bez prijašnjeg brifinga, Alžirac je u prvoj rečenici kazao da se u ime momčadi svim navijačima ispričava za Goricu!
– To dokazuje koliko su unutra i koliko su gladni – reći će mi ljudi bliski svlačionici.
Taj detalj, nema sumnje, apsolutno je pozitivan. Umjesto traženja isprika, kojih smo se naslušali, ovo je drugačiji pristup i pogled. U samoj pripremi i taj detalj pomaže Kovačeviću, a ujedno, možda, Bakrara gura još bliže udarnoj momčadi. Jer izuzev verbalnih djela, on na terenu pokazuje živost, energiju, brzinu i snagu. Nema onu tehničku profinjenost, ali zato ima pozitivnu sirovost kojom to nadoknađuje.
Dva “Istrijana”, dakle, bore se za poziciju desnoga krila. Bakrar, doduše, zasad savršeno funkcionira kao džoker dok je Lisica u izvjesnoj varijanti Aktürkoğlua na lijevom krilu sigurnija opcija kao ispomoć Valinčiću i Mišiću na toj desnoj strani. No to su tek opcije, Kovačević je utorak označio kao konačni dan odluke. U kojoj kao opciju neće imati Bennacera i Pierre-Gabriela, ali mu se u kadar vraća Stojković.
