Centrirali su Gabrijel Vidović i Luka Stojković. S lijeve i desne strane je taj dvojac izvodio prekide. Lopte su granatirale šesnaesterac, jedna, druga, deseta, pedeseta… I tako više od pola sata. I znate što? Dečki koji su se ubacivali u šesnaesterac kako bi nogom ili glavom zabili gol, nisu uspjeli – niti jedanput! Za vrijeme tog Dinamova treninga nije pao ni jedan pogodak! Tek su jedanput Theophile (glavom) i Kulenović (nogom) uspjeli doći do lopte ubačane nakon centaršuta, sve ostalo su ‘skinuli‘ oni koji su se branili.
Nakon treninga do nas je došao nasmiješeni Mario Kovačević, pozdravili smo se i kazali mu kako dečkima ne ide baš zabijanje pogodaka. Rastegao je još duži osmjeh i kazao:
– Vježbali smo defenzivne prekide, ha, ha, ha.
Sjajan je Kovačević, raspoložen, nasmiješen, kako vidimo i duhovit. Na terenu vrhunski komunicira s igračima, za vrijeme treninga atmosfera je super, vježbanje je raznoliko, svakako nije monotono ili dosadno. Novi dečki koji su stigli izgleda da su se izvrsno uklopili, svi se druže s svima, nismo zamijetili bilo kakve ‘klanove‘, domaći, novi stranci, svi su skupa, razgovaraju, zezaju se nakon treninga. ulaze raspoloženi u bačve s hladnom vodom.
Ulazak u ‘led‘ nakon treninga im je omiljena disciplina. Dok smo ih gledali kako se ubacuju u te bačve prepune leda, sjetili smo se jednih priprema Vatrenih u austrijskom Bad Tatzmannsdorfu, dok je izbornik bio Niko Kovač. On je također prakticirao da se dečki nakon treninga spuste u bačve sa zaleđenom vodom, tada smo primijetili da neki od tadašnje generacije Vatrenih baš i nisu bili oduševljeni s tim ‘arktičkim drilom‘. Ovdje u Sloveniji, ova generacija Modrih jest, za ulazak u ‘ledanu‘ čeka se u redu.
Ima još jedna zanimljvost ovih priprema. Za razliku od dosadašnjih, ljetnih ili zimskih, ovoga puta s igračima, barem u ovim početnim danima, nismo zamijetili nikoga iz vrhuške kluba, iz tzv. ‘vladajućih struktura‘. Vaš novinar ovaj klub prati još od 1996. godine i ne sjećamo se da se ikada tako nešto dogodilo.
A u tih skoro 30 godina prošli smo zaista ogroman broj priprema, bilo zimi, bilo ljeti, po mnogim svjetskim destinacijama. Uvijek su dolazili čelni ljudi kluba, ali i mnogi drugi, obitelj, prijatelji… Ovoga puta, barem zasada, nema nikoga, osim onih koji su izravno vezani za momčad i koji su potrebni.
Naravno, Zvonimir Boban je najavio dolazak na pripremne utakmice, možda se i zadrži koji dan, možda s vremenom i stigne još netko od ‘vladajućih‘, ali ovih prvih dana je tako. Na pripremama je najdugovječniji čovjek legendarni liječnik Hrvoje Šojat. Popularni Šojka je u dobroj formi, uvijek je spreman za šale i dosjetke iz prošlosti, a naravno brine se o zdravlju ‘plavih bluza‘.
U utorak se pripremama priključio i liječnik Ivica Smodek. Onaj strogi ‘striček‘ koji obavlja liječničke preglede novih igrača koji stignu u Dinamo. Nitko se njemu ne može izvući makar imao i samo ‘upalu zanoktice‘. Tko kod njega prođe liječnički pregled, taj će vjerojatno doživjeti stotinu godina!
U Sloveniji je i Miljenko Sakoman, najveći stručnjak za terene u Hrvata, on je tu kako bi bio na usluzi ako treba negdje intervenirati u njegovoj domeni posla. Bez Sakomana se nigdje ne ide, takav majstor svog posla je uvijek potreban zatreba li. Morao je Saki provjeriti kako stoje stvari stoje, u utorak se vratio u Zagreb. Uvijek nasmiješeni i spreman za prozboriti koju riječ jest tehnički direktor Marko Kuže, sin vječnog ljubimca modrih navijača nikad prežaljenog Josipa.
Moramo svakako spomenuti i dečke iz stručnog stožera, pomoćnike Marija Kovačevića: Sandra Bloudeka, Ivicu Landeku, Matu Jajala, kondicijske trenere Ivana Štefanića i Luku Murka, trenere vratara Gojka Mrčelu i Ivana Kelavu, analitičara Mihaela Mindžeka… Tu je i iznimno moćna fizioterapeutska služba, ljudi zlatnih ruku, Ivan Zeba, Sebastin Grgac, Josip Jurić, Matej Ivić, Zlatko Mihalić. Bez ekonoma, naravno, isto tako ne ide, ti dečki su stalno u pogonu, svi su angažirani, rade punom parom. To su Tomislav Ciglar, Ivan Vučković i Fran Šačić.
Ima Dinamo i svog ‘sigurnjaka‘, čovjeka koji brine o sigurnosti na pripremama. On se zove Hrvoje Krep. Izgleda da je često bio gost ‘tattoo salona‘, ima podosta teteovaža.
A da Dinamo uvijek stigne na vrijeme tamo gdje treba, brine se vozač plavog autobusa Amalijo Šitum, iznimno simpatičan čovjek vrhunskih sposobnosti za volanom. Da je umjesto Dinamovog autobusa, recimo, vozio Formulu 1, možda danas Max Verstappen ne bi imao toliko naslova najboljeg na svijetu i ne bi bio toliko popularan.
‘Šećer na kraju‘ je Marko Bošnir, novopečeni tata, glasnogovornik Dinama. On pazi na Dinamovu medijsku zastupljenost, nemamo primjedbi, dapače, uvijek je na usluzi i pokušava napraviti sve najbolje za novinarski svijet. Maksimalni je profesionalac, a čujemo da će se okušati i kao komentator Dinamovih utakmica na pripremama. Ne sumnjamo u uspjeh ovog mladog čovjeka i u tom poslu. Ako slučajno ne znate, Dinamove utakmice prenosi aplikacija Dinamo+.
