Osijek je bez sportskog direktora 116 dana. Službeno. Neslužbeno, mjesec-dva dulje s obzirom da je Jose Boto čekao potvrdu rezultata predsjedničkih izbora u Flamengu s rezerviranom kartom u jednom smjeru za Rio de Janeiro.
Četiri mjeseca kasnije osobe koja će preuzeti jednu od ključnih pozicija u klubu još nema, ali ured s kojeg puca pogled na pomoćne terene nogometnog kampa kraj obale Drave uskoro bi trebao dobiti novog korisnika. Jer na vrata već kuca nova sezona.
Do kraja aktualne ostalo je još 39 dana, do službenog početka prijelaznog roka još svega 72 dana, a onog tko se prihvati funkcije očekuje veliki posao. Kud će morati ispravljati nered i lošu selekciju zbog koje se Osijek danas i nalazi gdje ga nitko nije očekivao – na osmom mjestu, bodovno puno bliže ispadanju nego Europi – tu će i dobar dio igrača napustiti svlačionicu, što samo potvrđuje kako je strategija u pripremi aktualne sezone bila postavljena na lošim temeljima, što uostalom i rezultati potvrđuju.
Barem sedmorice-osmorice igrača iz aktualnog kadra iduće sezone neće biti na Opus Areni, a njih će netko trebati zamijeniti. Ugovori završavaju Dantasu, Hernaniju i Tuiji, a tu je i rješavanje pitanja trojice igrača koji su na posudbi s opcijom otkupa. Pedra Limu po završetku sezone Osječani mogu otkupiti za milijun eura od Palmeirasa, dok je dogovorena odštetna klauzula s Rigom za Hrvoja Babeca ipak manja. Osijek također ima opciju otkupa talijanskog vratara, koji još nije debitirao za bijelo-plave, Mattije Del Favera od talijanskog trećeligaša Taranta.
Bit će i izlaznih transfera. Marko Soldo će definitivno napustiti svlačionicu Opus Arene i tu su Osječanima ruke vezane, bilo da se vrati u Dinamo, koji je aktivirao klauzulu od milijun eura koja je ljetos ugrađena u tranfer na Opus Arenu ili negdje drugdje pod uvjetom da neki drugi klub ponudi više, dok je Roko Jurišić, za kojeg je zimus odbijena ponuda, javno najavio kako će na ljeto napustiti Bijelo-plave. Pitanje je i što će biti s igračima poput Ademija koji su bili u trećem planu i kod bivšeg trenera Coppitellija i kod Rožmana.
I s financijske i s rezultatske strane nitko od četvorice sportskih direktora, koliko ih je radilo u klubu u devet godina otkako je u privatnim rukama, nije dostigao standarde Alena Petrovića. Nije im došao ni blizu.
Uostalom, 13 od 15 najvećih izlaznih transfera u klupskoj povijesti su igrači koji su u klub došli upravo u Petrovićevom mandatu, a drugo mjesto u sezoni 2020./21. osvojila je momčad koju je upravo on više-manje oformio, uz naknadni dodatak još jednog ili dvojice igrača koji su imali ozbiljniju ulogu u tom ostvarenju. U eri Nenada Bjelice, koji je obavljao dužnost i trenera i sportskog direktora, u momčad je uložen nikad ozbiljniji novac.
Iznos za plaće momčadi u klupskom proračunu u dvije godine se gotovo udvostručio: s 4,7 milijuna eura koliko je, prema financijskom izvješću, iznosio 2020. godine, na 8,5 milijuna eura u 2022. godini. U tom periodu dovedeno je 26 igrača od kojih je samo jedan još uvijek pod ugovorom s Osijekom (Zebec), ali ni on danas nije na Opus Areni nego na posudbi u drugoligašu BSK-u.
Ivica Kulešević dobio je potom u zadatak čišćenja preglomaznog i preskupog kadra koji rezultatima nije proporcionalno ispratio ulaganja, a “odrezalo” se i previše što je opet izravno utjecalo na rezultate koji su posljedično postali još lošiji, iako je plasman u Europu i dalje bio standard. A onda je došao Jose Boto… Dobio je slobodne ruke u kreiranju sportske politike, a posljedice te slijepe vjere su danas vidljive. Iza sebe ostavio slabiju momčad od one koju je zatekao, bez nekakve dugoročne perspektive.
